Citroën C3 Pluriel često ima iste kvarove, pa se uz malo znanja puno štete može izbjeći.
Najčešći kvarovi na Citroënu C3 Pluriel su: pumpa goriva (zastajkivanje, gašenje), loš odziv gasa kod ranih modela, curenje ulja, neispravan pokazivač goriva, prodor vode kroz sklopivi krov, istrošeni prednji ovjes (lupkanje, škripa) te kvarovi instrument table ili kutije s osiguračima. Redoviti pregledi znatno smanjuju rizik.
U sljedećim odlomcima pokazat ću kako ih prepoznati rano i koliko popravci zaista koštaju.
Kvarovi pumpe za gorivo i problemi s pokretanjem motora
Kad C3 Pluriel neće upaliti, većina ljudi prvo psuje elektroniku. A vrlo često — krivac sjedi tiho u rezervoaru: pumpa goriva.
Prepoznat ćeš je po klasičnom scenariju: motor živo vergla, ali nema ni trunke volje da se upali. Ili ti auto jednostavno „umre“ usred pretjecanja na obilaznici, kao da je netko okrenuo ključ na OFF. Nekad krene i lagano podrhtavanje, sitno „kašljucanje“ uzbrdo ili pri jačem gasu… i to je onaj trenutak kad već znaš da nešto ne štima u dovodu goriva.
Kod Pluriela je pumpa zakopana u sam spremnik, pa zamjena nije baš „pred zgradom na dizalici od Lidla“. U praksi: treba spuštati tank. To znači alat, vrijeme, dizalicu i mehaničara koji zna što radi.
Ja sam jednom pokušao „uštedjeti“ i odgoditi odlazak u radionu — završio sam na šlepanju usred nedjelje navečer. Račun? Više od 250 € s pumpom i radom. Moglo je biti upola manje da sam reagirao na prve simptome.
Par stvari možeš odraditi sam, bez filozofije. Povremeno baci pogled ispod auta i oko spojeva za miris benzina ili mokre tragove. Drži se intervala zamjene filtera goriva; zapušen filter tjera pumpu da radi kao da stalno trči uz Sljeme s punim ruksakom.
I ono najvažnije — čim primijetiš da auto sve teže pali ili se ugasi bez razloga, ne ignoriraj. Brza dijagnostika često znači samo sat do dva rada i mirnu glavu, umjesto većeg kvara i praznog računa u banci.
Problemi s odzivom na gas kod ranih automobila proizvedenih prije 2003. godine
Ako imaš rani C3 Pluriel 1.4 HDi, pogotovo onaj prije 2003., kladim se da ti je poznat ovaj osjećaj: pritisneš gas… i auto razmišlja pola sekunde što će. Kao da prvo popije kavu pa tek onda krene. Nije baš zabavno kad trebaš brzo izaći na raskrižje.
Ljudi odmah skoče na priču o pumpi goriva, ali kod tih ranih HDi‑ja vrlo često nije pumpa krivac. Problem je najčešće kombinacija: softver u ECU‑u (upravljačkoj jedinici motora) i senzori — posebno senzor papučice gasa ili tlak goriva. Računalo naprosto ne „skuži“ odmah što ti radiš nogom, pa nastane taj mrtvi hod.
Jedan prijatelj iz Splita imao je identičan slučaj: u drugoj brzini, stisne gas, ništa… pa tek onda navali. Godinu dana tako vozio, misleći „ma to je PSA, svi su takvi“. Kad su mu u ovlaštenom servisu napravili update softvera i kasnije promijenili senzor papučice, auto se preporodio. Prvi put nakon dugo vremena rekao je da se ne boji više naglog prestrojavanja na autocesti.
Redoslijed poteza koji ima smisla? Prvo dijagnostika — spojiti auto na tester i vidjeti ima li grešaka u ECU‑u. To nije bacanje novca, spašava te od mijenjanja dijelova napamet.
Onda ažuriranje softvera motora u ovlaštenom ili barem dobro provjerenom servisu. To je doslovno „update“ kao na mobitelu, ali za motor.
Tek ako i dalje šteka, ideš na zamjenu senzora papučice gasa ili senzora tlaka goriva.
I da, vrijedi reagirati. To odgađanje gasa ne nervira samo tebe — ubija spojku i mjenjač, centimetar po centimetar. A kad dođe vrijeme da platiš novu spojku 300–400 € plus ruke, sjetit ćeš se onog prvog „ma to će valjda proći samo od sebe“…
Curenje ulja iz istrošenih crijeva i brtvila
Kod C3 Pluriela ljudi prvo krenu psovati elektroniku, robotizirani mjenjač, “glupog Francuza” i tako to… a često pravi krivac curi tiho, masno i potpuno staromodno — kroz izmučena gumena crijeva i brtve.
Guma s godinama otvrdne, postane kao daska, pojave se mikro pukotine koje okom jedva vidiš, ali ulje ih nađe u roku pet sekundi. I onda krene: fleke ispod auta, miris zagorenog ulja kad staneš na semaforu, motor odozdo mastan kao friteza u pekari.
Najčešće to krene oko:
- brtvi radilice (sprijeda i straga, baš neugodno za rješavati)
- kućišta filtera ulja (klasično se oroši pa krene curkati)
- povratnih crijeva ulja na motoru i mjenjaču
Ja sam na jednom Plurielu mislio da je “otišao semering na mjenjaču” — već sam računao 400–500 € popravka — a na kraju je bila jadna ispucala povratna cijev za par desetaka eura. Ulje se razlijevalo svuda, pa je izgledalo kao da sve curi.
Ako želiš izbjeći takve drame:
- s vremena na vrijeme zavuči glavu ispod auta (kanal ili dizalica idealni, ali posluži i mobitel s kamerom)
- pogledaj ima li svježe masnih tragova oko kartera, kućišta filtera i spojeva crijeva
- doma prati pod u garaži ili na parkirnom mjestu — nova mrlja = novi problem
- ulje u motoru provjeravaj češće nego što piše u knjižici, pogotovo ako već negdje “roska”
Bitno: jače curenje se ne odgađa “za vikend”. Kad motor radi na malo ulja, habanje skače u nebo, a onda više ne pričamo o crijevu od 30 €, nego o generalci od 800+ €.
Neispravan senzor razine goriva i netočna očitanja pokazivača
Kod C3 Pluriela stvar s pokazivačem goriva, nažalost, nije nikakva egzotika. Nije “auto me ne voli”, nego puno prizemnija priča: senzor razine goriva u spremniku jednostavno počne muljati.
Najčešće krene nevino. Voziš, kazaljka stoji k’o ukopana — pola tanka, sve super — a onda nakon jedne malo jače rupe odjednom pad na nulu. Rezerva blinka, panika, tražiš pumpu. Dođeš na blagajnu, natočiš jedva pola spremnika… i shvatiš da te senzor lagao. Klasično.
U pozadini su uglavnom dvije stvari: sitna korozija na kontaktima senzora i prekidi u onoj tankoj, osjetljivoj stazi po kojoj klizi plovak. To ti je kao stari potenciometar na pojačalu — kad se izliže, zvuk krči; ovdje umjesto krčanja dobiješ skakuću kazaljku.
Ja sam jednom na Plurielu frendu doslovno gledao kako kazaljka pleše: parkiraš navečer s “tri crte”, ujutro te dočeka skoro prazno. Otišli smo na dijagnostiku, ali iskreno, kompjuter tu malo znači — senzor mehanički laže, a elektronika samo prenosi ono što dobije.
Što napraviti da te ne ostavi na suhom?
– *Trajno rješenje* je zamjena senzora u spremniku. Kad se stavi novi, pokazivač se u ogromnoj većini slučajeva smiri i ponaša se normalno.
– Isplati se povremeno, recimo jednom godišnje, zamoliti servis da baci oko na instalaciju oko spremnika, naročito ako auto voziš zimi po posoljenim cestama — sol i vlaga su najbolji prijatelji korozije.
– I praktičan trik: dok senzor ne zamijeniš, računaj potrošnju po kilometraži, ne po kazaljci. Zapišeš kad natočiš do čepa, znaš prosjek (npr. 7 l/100 km) i imaš mirniju glavu od bilo koje “skakućuće” kazaljke.
Prodor vode kroz mehanizam krova i električni kvarovi
Kod C3 Pluriela svi vole pričati o “malom lažovu” na pokazivaču goriva, ali pravi negativac često sjedi iznad glave — krov. Kad on počne puštati, ne završava na onoj jednoj fleki na sicu. Voda si lijepo nađe put kroz gumene brtve, prođe uz mehanizam, spusti se niz stupove i završi točno tamo gdje je *najmanje* želite: u instalaciji i kod osigurača.
Jednom sam sjedio u Plurielu koji je “samo malo” puštao. Tepih vlažan, vozač kaže: “Ma to je od kišobrana.” Nakon dva tjedna — magle mu sva stakla, smrdi kao da je netko ostavio mokar ručnik u gepeku, i povremeno mu zasvijetli pola ploče s instrumentima. Klasična priča. Kad smo dignuli tepih, ispod pjene bazenčić. A kod kutije osigurača… konektori zeleni od oksidacije.
Tu krenu one misteriozne greške:
– lampice koje se pale i gase kako im se prohtije
– centrala “luduje”, javlja greške senzora kojih se auto doslovno “nije ni sjetio”
– u najgorem slučaju, okreneš ključ — ništa. Suho. Starter šuti.
Kako to spriječiti, bez da trošiš stotine eura po servisima?
Prvo, povremeno provjeri odvodne kanale krova. Nije nuklearna fizika — tanka žica, komadić sajle ili specijalna četkica i već si puno napravio.
Drugo, pogledaj gumene brtve: ako su ispucale, uvrnute ili mastan trag ide uz njih, znaš da je vrijeme da ih se očisti ili zamijeni.
Treće, svaka neuobičajena vlaga u kabini znači: podigni tepih, provjeri područje osigurača, osuši *odmah*, ne “kad stignem”.
Jer kod Pluriela, krov nije samo krov. To ti je praktički slavina direktno u struju.
Trošenje gornjeg nosača i ležaja prednjeg ovjesa
Prednji ovjes na C3 Plurielu rijetko rikne “preko noći”. Prije toga ti se auto fino javi — kucanjem, škripanjem i onim čudnim osjećajem u volanu, kao da se auto lagano *buni* protiv svakog pokreta.
Glavni osumnjičeni? Gornji nosači amortizera i oni famozni gornji zakretni ležajevi. Kad krenu stariti, prvo ih čuješ na kratkim ležećim policajcima, poprečnim neravninama i onim rupama koje Grad “popravlja već tri godine”. Lagani “klonk”, tupo udaranje, pa onda škripa pri manevriranju na parkiralištu — sve to spada u njihov potpis.
Jednom sam vozio Pluriela do mora s laganim kucanjem, misleći “ma izdržat će”. Negdje iza Svetog Roka, volan je odjednom postao nervozan, auto je počeo lagano “plivati” po traci i shvatio sam da sam bio glup. Nije još bilo kritično, ali onaj osjećaj da se auto sam ispravlja ili lagano bježi iz pravca… to je već crvena zastavica.
Zašto je to problem? Kad ti gornji nosači i ležajevi popuste, amortizer više ne radi kako treba, kotač ne prati cestu fino, a na većim brzinama to znači duži zaustavni put i ružna iznenađenja u zavoju. Nije odmah scenarij za šlep, ali definitivno nije za ignorirati.
Praktično: jednom godišnje ili prije duljeg puta stani na mirnom parkiralištu, okreni volan do kraja lijevo–desno i slušaj.
Zatim prođi polako preko par neravnina s otvorenim prozorom. Ako čuješ kucanje odozgo iz podvozja ili osjetiš da volan trzucka i ne vraća se glatko — to je trenutak kad se više ne odgađa, nego se dogovara termin kod mehaničara.
Električni kvarovi na kontrolnoj ploči, kutiji s osiguračima i sustavima upozorenja
C3 Pluriel je kao onaj prijatelj koji stalno dramatizira — čim nešto malo ne štima, pali lampice po tabli kao božićno drvce.
Ali istina je da se većina tih „katastrofa“ svodi na tri ista krivca: kutija s osiguračima, senzori na kotačima i električni servovolan.
Kutija s osiguračima je posebna priča.
Nalazi se taman dovoljno nisko da pokupi vodu, ali dovoljno visoko da ti ne bude odmah jasno što se događa.
Dovoljno je par kapi koje uđu uz loše zabrtvljen poklopac i auto počne raditi gluposti: teško pali, baca nasumične greške, nekad se jednostavno ne želi upaliti.
Jednom sam na Plurielu doslovno istresao kondenziranu vodu iz kutije — nakon sušenja i brtvljenja, sve „čudesno“ nestalo.
ABS lampica?
U 8 od 10 slučajeva nije „izdahnuo“ računalni mozak, nego prsten senzora na kotaču.
Pukne, zahrđa ili se samo napuni blatom.
Rezultat: auto misli da se kotač ne vrti kako treba, pa pali upozorenje.
Brzo čišćenje ili zamjena i opet si miran.
A kad volan oteža kao da parkiraš kamion, vrijeme je da se pogleda EPS — električni servo, senzor momenta i letva.
Ignoriranje tu nikad nije dobra ideja, jer se „malo tvrđi volan“ lako pretvori u „ne mogu skrenuti kako treba“.
Povremene, misteriozne greške na tabli?
Tu bez dijagnostike nema nagađanja.
Bitno je pratiti *kada* se javljaju: po kiši, na rupama, pri paljenju… To su tragovi.
I zadnje — sigurnosna upozorenja (airbag, kočnice) nisu za „ma to će se samo ugasiti“.
Čim se pojave, odmah autoelektričaru.
Jeftinije je riješiti kabel od 20 € nego poslije brojati zračne jastuke.