Kvarovi na Citroënu C5 Aircross znaju doći nenadano, zato odmah sažimam najvažnije što treba znati prije nego račun za servis naraste.
Najčešćih 7 problema na Citroënu C5 Aircross su: nasumična paljenja lampica i softverski bugovi, smrzavanje centralnog zaslona, trzaji i gašenje motora, začepljen DPF, trošenje turbine, prerano popuštanje stražnjeg ovjesa te pad kapaciteta plug‑in hibridne baterije. Redoviti servisi, ažuriranja softvera i pravilno opterećenje motora znatno smanjuju rizik.
U nastavku izdvajam kako prepoznati svaki kvar na vrijeme i što ja prvo provjeravam prije odlaska u servis.
Poteškoće s električnim sustavom i nasumična upozoravajuća svjetla
Prva stvar koju vlasnici C5 Aircrossa često primijete nisu škripava vrata ni tvrđi ovjes, nego svjetlosni “disco” na instrument ploči. U vožnji sve mirno, a onda — bing, bing — upale se greške ko da će auto eksplodirat, pa nestanu nakon resetiranja ECU‑a kao da se ništa nije dogodilo.
Nisam to čuo samo jednom. Prijatelj iz Velike Gorice ima C5 Aircross, već treću zimu za redom ista priča: hladno jutro, malo vlage, pali auto, a na displayu pola Božićnog sajma. ABS, ESP, “engine fault”, pa još i poruka za radarski tempomat. Ode do servisa, spoje dijagnostiku — “nema trajnih grešaka”. I naravno, čovjeku padne povjerenje u auto, iako realno, ništa fizički nije otkazalo.
Elektrika u tim autima je kao osjetljiv Wi‑Fi: malo vlage u konektoru, slabiji akumulator ili pad napona pri startu — i računalo poludi. U zimskim mjesecima to se samo pojača. Senzori i konektori vole suho i stabilno, ne maglu i sol s autoceste.
Što s tim?
Ja radim par stvari redovno:
- prije zime provjerim akumulator i konektore (posebno mase i osigurače),
- u servisu uvijek tražim da provjere ima li novih *software* nadogradnji za ECU i BSI,
- kad se pojavi prva “random” greška, ne čekam da se ponovi tri puta, nego odem na brzo čitanje grešaka — 20 minuta posla, može ti uštedjeti šlepanje od €100.
I najvažnije: ne ignoriraj stalnu grešku samo zato što se jednom “sama ugasila”. Jedno treptanje je hir elektronike. Ako ti se ista lampica javlja iz tjedna u tjedan, to je već priča za majstora, ne za reset tipku.
Zamrzavanje i ponovna pokretanja infotainment sustava te kvarovi kamere
Infotainment u C5 Aircrossu zna biti kao razmaženo dijete — radi super dok mu paše, a onda odjednom krene “štucati”. Ekran se smrzne, sustav se sam od sebe reboot-a, kamera poludi… i taman kad ti treba rikverc, vidiš samo crnilo ili pixele.
Prvi korak? Ne paničariti i ne odmah trčati u servis. Citroënov infotainment ima svoj mali “Ctrl+Alt+Del”. Soft reset. Držiš određenu tipku (ovisno o verziji sustava) par sekundi, ekran pocrni, pa se ponovno digne. Često je to dovoljno da nestanu nasumična zamrzavanja, glitch-evi u menijima i ona lažna upozorenja koja te izbace iz takta.
Meni se jednom na C5-ici upalilo upozorenje za asistenciju trake, uz onaj neugodan bing, i to usred čiste suhe ceste. Reset ECU-a i infotainmenta — problem nestao kao da ga nije ni bilo. Da to nisam znao, platio bih dijagnostiku 50–70 € samo da mi netko “službeno” kaže isto.
Kamere su posebna priča. Zimi ih “zaslijepi” led, sol, bljuzga; u proljeće vlaga napravi maglu po leći. Auto pritom misli da je sve u redu, a ti na ekranu dobiješ nešto između apstraktne umjetnosti i sive mrlje. Par minuta s krpicom i malo pažnje oko brtvi oko kamere zna riješiti pola “kvarova”.
Ono što stvarno pomaže na dulji rok:
– redovito ažuriranje softvera (USB ili preko servisa)
– povremena provjera instalacije, pogotovo nakon jačih pranja ili udarca u branik
– čišćenje kamera kao što pereš stakla, ne samo “kad se sjetiš”.
Jer većina tih “čudesa” u praksi nisu kvarovi elektronike, nego kombinacija softvera koji se zbuni i senzora koji ništa ne vide.
Kvarovi motora, nestabilan rad u praznom hodu i problemi sa softverom ECU-a
Elektronika u C5 Aircrossu ne radi “nestašluke” samo na ekranu, zna se poigrati i pod haubom. Ako ti se ikad upalila ona žuta *check engine* lampica baš kad si žurio na more — dobrodošao u klub.
Kod ovog modela to je gotovo ritual. Lampica se javi, auto ide “nekako”, a ti ne znaš je li to glupavi senzor ili nešto što će te ostaviti na zaustavnoj traci kraj Posedarja. Istina je negdje između. U većini slučajeva treba spojiti auto na dijagnostiku — običan OBD čitač od 30–40 € već ti može otkriti je li u pitanju senzor, lambda, EGR ili softverska greška u ECU‑u (upravljačkoj jedinici motora).
Nestabilan ler je posebna “poslastica”. Auto trese na semaforu, kazaljka okretaja malo skače, malo pada, a na gas reagira s pola volje. Imao sam jedan C5 Aircross na testu koji je na hladnom startu radio kao stari traktor, a čim se ugrijao — kao da ništa nije bilo.
Dijagnostika je pokazala sitnu grešku u mapiranju ler-gasa u ECU‑u. Rješenje? Ažuriranje softvera u ovlaštenom servisu. Ne košta kao pola auta, ali nije ni kikiriki — računaj od 80 do 150 € ovisno o servisu i dodatnim radovima.
Hibridi imaju svoj film. Ponekad jednostavno odbiju prebaciti na struju. Voziš, baterija navodno “puna”, ali motor stalno brunda. Tu najčešće šteka visokonaponska baterija ili softver koji upravlja prijelazom između benzina i struje.
Ako primijetiš čudno prebacivanje, trzaje ili motor koji radi kad ne bi trebao — nemoj čekati da “prođe samo od sebe”. Kod elektronike pravilo je jednostavno: što prije na dijagnostiku, to je račun na kraju manji.
Začepljenje DPF-a na 1.5 BlueHDi dizelskim motorima
Motor 1.5 BlueHDi u C5 Aircrossu zna biti jako ugodan suputnik — tih, štedljiv, na otvorenoj cesti skoro pa zaboraviš da voziš dizela.
Ali njegov DPF je kao zlopamtilo: dugo ti oprašta gradske gužve, pa onda odjednom “pukne film”.
Vidim to stalno po servisima u Zagrebu. Auto s 60–80 tisuća kilometara, uglavnom vrti relaciju posao–vrtić–Konzum, i onda klasična priča: “Počela svijetliti neka lampica, ali ugasila se, pa sam ignorirao…”
Nakon par mjeseci — pad snage, nervozno šaltanje, potrošnja skoči za litru, a DPF skoro pun čađi.
DPF ti je zapravo kao usisavač bez vrećice. Sve fino skuplja, ali se povremeno mora “sam očistiti” spaljivanjem naslaga.
Problem je što toj regeneraciji treba vremena i stabilne vožnje. Ako stalno radiš kratke skokove od 2–3 km, upravljačka jedinica nikad ne uspije odraditi ciklus do kraja.
Što u praksi pomaže?
Ne treba raditi hodočašća po autocesti svaki vikend, ali:
- jednom u tjedan–dva odvezi se 20–30 minuta u komadu, treća/četvrta brzina, oko 2.000–2.500 okr/min
- ako se DPF lampica javi, nemoj čekati da “prođe samo od sebe” — to je obično zadnji pristojni poziv na akciju
- čim osjetiš da auto teže vuče, a troši više nego inače, direktno na dijagnostiku, ne na forum
U servisu često mogu odraditi prisilnu regeneraciju i dodati aditiv u gorivo.
To košta *neusporedivo* manje od novog filtra, koji ti lako pojede dobar godišnji odmor u Grčkoj u eurima.
Ukratko: 1.5 BlueHDi voli grad, ali još više voli povremeni “izlet” da ispuše dušu. Doslovno.
Kvarovi turbopunjača na dizelskim varijantama
Ako imaš dizelski C5 Aircross, pogotovo onaj 1.5 BlueHDi, vjerojatno već znaš priču s DPF‑om.
Ali ispod toga se krije još jedan lik koji voli raditi dramu — turbina.
Turbina ti je, pojednostavljeno, mali ventilator koji motoru “nabija” zrak. Kad je sve kako treba, auto lijepo povuče, nema rupa u snazi i samo čuješ tihi šum.
Kad krene gladovati uljem… onda počinju problemi.
Prvi znakovi? Ne dolazi ti više ona poznata “šus” snage kod ubrzanja, auto nekako lijeno reagira, pa malo povuče, malo ne. Uzbrdica i odjednom čuješ čudan zvižduk, pa čak i metalni cvrkut kad ga pritisneš.
Nije radio, to je turbina koja viče: “Kasniš s uljem!”
Jednom sam vozio prijateljev 1.5 BlueHDi prema moru — na ravnici sve okej, ali čim smo stisnuli za preticanje, auto je zadrhtao, upalila se lampica motora i nije više htio ići preko 2.500 okretaja.
Klasika: turbina u banani, ulje crno kao katran, servis “štedio” na intervencijama. Račun? Par tisuća € kad zbrojiš turbinu, čišćenje usisa i sve oko toga.
Što napraviti da te to zaobiđe?
Ne igrati se mudraca. Ulje mijenjaj ranije nego što knjiga kaže, pogotovo ako puno voziš po gradu.
Uvijek ono koje preporučuje PSA/ Stellantis, ne najjeftinije s akcije. Pusti motor da se malo ohladi nakon autoceste, nemoj ga odmah ugasiti.
I ako čuješ neobične zvukove ili osjetiš da auto “pada u komu” — stani. Ne forsiraj. Par desetaka kilometara manje može ti doslovno uštedjeti par tisuća eura.
Trošenje ovjesa, vibracije i slabi stražnji amortizeri
Kad god krene priča o udobnosti na C5 Aircrossu, svi prvo kažu isto: „Ma plovi kao brod.“
I stvarno — taj njihov posebni hidraulični ovjes lijepo poravna rupe, ležeće policajce, loše zakrpane ulice… Kao da ti netko malo „zamutira“ cestu ispod kotača.
Ali… postoji onaj trenutak kad shvatiš da više nije to to. Auto i dalje mekan, ali karoserija lagano poskakuje, stražnji kraj „zapleše“ preko neravnina, a pri 130 km/h na autocesti počnu se javljati sitne, živcirajuće vibracije.
Nije panika, ali nije ni osjećaj sigurnosti.
Najčešće prvo pokleknu stražnji amortizeri, negdje između 80.000 i 100.000 km. Brže ako stalno voziš pol’ kuće u gepeku — dječja kolica, bicikl, vreće cementa jer „bilo je na akciji“… Ovjes to sve trpi, ali ne zauvijek.
Ja sam svojeg prvi put ozbiljno „pročitao“ na starom asfaltnom spoju na obilaznici. Prije je taj prijelaz samo „progutao“, a odjednom bum–bum i kratko poskakivanje kao da sjedim na starom kauču s izlizanom oprugom.
Mehaničar, naravno: „Stražnji amortizeri su omekšali, vrijeme je.“
Praktično:
- povremeno baci oko na ovjes — mastan amortizer, popucale gume, sumnjivo spuštena strana auta
- slušaj zveckanje i lupkanje po rupama, to često nisu „plastike“, nego gumeni blokovi
- kad mijenjaš, mijenjaj u paru — jedan novi, jedan stari je kao jedna nova tenisica i jedna stara
- pomiri se da C5 Aircross nikad neće biti karting — u zavojima je malo mekši, ali zato ti kralježnica zahvaljuje na svakoj lošoj cesti.
Tu je njegov šarm… dok god mu ne dopustiš da se do kraja „razlabavi“.
Degradacija hibridne baterije i problemi s prebacivanjem EV načina rada
Prva stvar kod hibrida koju ljudi olako shvate je — domet u EV modu. On ti je kao traperice: kad odjednom počnu tijesniti, nešto se promijenilo. Ako si jučer po gradu radio 40 km samo na struju, a danas jedva 20, i to bez neke promjene u stilu vožnje ili temperaturi, to nije “ah, valjda je hladno”. To je crvena zastavica.
Ja sam svoj prvi ozbiljniji šok doživio na Toyoti Prius Plug‑in: mjesecima sve super, a onda preko ljeta, usred sezonske gužve prema moru, EV način se počeo gasiti nakon par kilometara. Nema goreg nego kad računaš na tihu električnu vožnju po koloni, a motor se dere kao da je 2005. i voziš stari dizel.
Zato gledaj pokazatelje zdravlja baterije kao što gledaš krvni tlak na sistematskom. Ne moraš biti inženjer. Čim se pojave poruke tipa “Check Hybrid System”, “Reduced EV range” ili auto uporno neće u EV iako je baterija navodno puna — ne ignorirati. Sustav te ne zivka bez razloga.
Servis je onda sljedeći logičan korak, ali ne bilo koji. Traži radionicu koja se stvarno bavi hibridima, ne samo mijenja ulje. Neka provjere kapacitet baterije, balans ćelija, hlađenje baterije (začepljen ventilator zna napraviti dar‑mar) i softver koji upravlja prelaskom između benzina i struje.
Jer nije stvar samo u “uh, baterija je oslabila”. Stvar je u tome hoćeš li za par godina i dalje stići na posao u tišini, ili će ti se svaki jutarnji start pretvoriti u koncert benzinca koji ne zna kad treba šutjeti.