Saxo 1.5 dizel ima par tipičnih kvarova koje mogu pogoditi baš tebe ako auto voziš svaki dan i trošiš malo.
Najčešći kvarovi na Citroënu Saxo 1.5 D su: trošenje dizel pumpe i brizgaljki, teško paljenje na hladno (žarne svjećice, relej, slabi akumulator), EGR ventil koji guši snagu, začepljen ispušni sustav, sitni električni kvarovi (masa, konektori), slabi prednji kočioni sklop i korozija pragova/podnice.
Ako ovo znaš na vrijeme, servisni račun ostaje mali, a Saxo može voziti godinama.
Slab sustav goriva: pumpe, injektori i curenja zraka
Kad Saxo 1.5 D počne „gutati zrak“ umjesto da povuče kao nekad, vlasnik to obično prvi osjeti na pretjecanju. Pritisneš gas, auto razmisli… pa tek onda krene. Nije to više onaj živahni mali traktor kakav je bio.
Prvo mjesto za pogledati je Bosch pumpa. Kad oslabi, auto zna trzat pri ubrzanju, kao da netko lagano povlači ručnu.
Jednom sam prijatelju u garaži pomogao tražiti uzrok—mijenjao filtere, čistio usis, psovao pola dana—na kraju je majstor u radionici samo klimao glavom: „Povrat u pumpi je previsok, gotova je.“
Popravak nekad prođe, ali kod starih Saxa često ispadne isplativije odmah staviti dobru rabljenu ili repariranu, nego dva puta plaćati šlep i izgubljeni dan.
Injectori su druga priča. Kad podignete haubu i na leru čujete „cvrčkanje“, a oko dizne masni tragovi i mjehurići – velike su šanse da puštaju brtve.
Simptomi? Neujednačeno povlačenje, povremeno gašenje na semaforu, plavičast dim na leru. Nije smak svijeta, ali se ne isplati odgađati, jer na kraju plaćate više na potrošnji nego na popravku.
I onda ona sitnica koja mnoge zezne – filter goriva i crijeva. Prljav filter radi ti isto što ti radi začepljen nos: sve je teže udahnut.
Auto troši više, ide manje. Ako u prozirnom crijevu vidiš mjehuriće zraka, sustav vuče zrak negdje putem.
Nije glamurozno, ali nova crijeva i svjež filter znaju vratiti osjećaj da si upravo dobio +5 konja… bez da si potrošio pola plaće.
Teško hladno pokretanje, dim i kvarovi na krugu žarnica
Prvo hladno jutro u godini najbolji je poligraf za Saxo 1.5 D. Ako u šest ujutro ispred zgrade verglaš po pola minute, susjed već u pidžami gleda kroz roletu, a iza auta ostane crni oblak kao iza starog autobusa Autotransa — znaš da nešto nije u redu s predgrijavanjem.
Dizel bez ispravnih žarnih svijeća je kao kuhalo vode bez grijača: možeš ti stiskati tipku, ali vode nema od vrenja. Motor zato vrti, trese se, pa naglo upali uz oblak dima i onaj neugodan “krc-krc” zvuk. Nije to “karakter starog dizela”, to je kvar koji ti se polako osvećuje.
Jednom sam na svom Saxu ignorirao lagano otežano paljenje, mislio sam: “ma normalno, zima je”. Tjedan dana kasnije — akumulator na podu garaže, kablovi posuđeni od susjeda, a ja mokar do kože jer je baš tada ulovila kiša. Račun? Novi set žarnih svijeća, provjera instalacije i jedan akumulator kasnije… oko 150–200 € ukupno. Sve zato što nisam reagirao kad je bilo vrijeme.
Što vrijedi provjeriti?
Prvo, svaku žarnu svijeću posebno. Kod ovih motora često crkavaju jedna po jedna, pa auto još nekako pali, ali svaki minus na termometru ga razotkrije.
Drugo, napon na dovodnom kablu i osigurač kruga — često pregori pa ljudi mijenjaju svijeće bezveze.
Treće, relej žarnih svijeća: ako šteka, svijeće ni ne dobiju struju koliko treba.
Usput baci pogled i na dizne i usis zraka. Kad se sve to dovede u red, Saxo ujutro pali “na zub”, bez dima, bez drame… i bez znatiželjnih susjeda na prozoru.
Trzanje, gubitak snage i gašenje motora zbog problema s EGR-om i usisnim sustavom
Kad jednom riješiš muku s paljenjem i žarne svijeće napokon rade kako Bog zapovijeda, očekuješ da će Saxo 1.5 D preden’ kao mačka. A ono — nervozan ler, trza kad dodaš gas, oko 3000 o/min kao da se zakašlje i nekad jednostavno crkne. Zvuči poznato?
Tu se vrlo često u priči pojavi EGR ventil. On po službenoj dužnosti vraća dio ispušnih plinova natrag u usis. Na papiru to smanji emisije, u stvarnosti — kad se zaprlja čađom i uljem — napraviš savršenu “smjesu” za živciranje: motor dobiva zrak i ispušne plinove u krivom omjeru i počne se gušiti.
Imao sam isti cirkus na jednom starom Xsaru: na hladno radi ok, malo ga nagaziš, oko 2800–3000 o/min kratko trzanje, kao da ga netko za sekundu povuče za vučnu kuku. Poslije čišćenja EGR‑a i usisa — drugi auto.
No, nije sve kriv EGR. Ako:
- filter zraka izgleda kao da je preživio požar u radionici
- usisne cijevi su iznutra pune masne čađave sluzi
- senzor protoka zraka je obložen filmom ulja
…motor će se ponašati jednako kilavo. Umorni injektori nakon paljenja znaju dodati svoju “solo dionicu” u vidu drmusanja prve minute.
Što bih ja redom napravio? Prvo, lampom proći sve crijevne spojeve — bilo kakva pukotina ili trag ulja je trag. Onda skinuti i očistiti EGR (sprej za usis, krpa, malo strpljenja), usisni kanal koliko dohvatiš, te senzor protoka zraka vrlo nježno. Nije posao od 5 minuta, ali je daleko jeftinije od nasumičnog mijenjanja dijelova za par stotina €.
Začepljenja ispušnog sustava: Kvarovi katalitičkog pretvarača i prigušivača (auspuha)
Kod Saxa 1.5 D jedan od onih tihih ubojica živaca je — začepljen auspuh. Nema dima, nema eksplozije, ništa dramatično… ali auto postane “mrtav”, ne ide, guši se. I ti se pitaš je li do goriva, turbine, mape… a često je kriv baš katalizator ili zadnji lonac.
Katalizator se s vremenom napuni čađom, pogotovo ako se auto vozi samo po gradu, kratke relacije, hladan motor. Ispuh više ne diše. Motor pokušava potegnuti, ali kao da trči s rukama vezanim iza leđa. Lampica motora se nekad upali, nekad ne — zato zna zavarati.
Kako to osjetiš za volanom? Auto “ne vuče” iznad, recimo, 2500–3000 o/min. U četvrtoj ili petoj kao da ga netko drži za kuku. Ubrzanje tromo, a na otvorenoj cesti jedva dođeš do neke normalne putne brzine. I još onaj čudan, prigušen ili zveckav zvuk iz zadnjeg lonca… kao da lonac priča kroz nos.
Jednom sam na Saxu 1.5 D ganjao problem tjednima. Pumpa, zrak u sustavu, filteri — sve živo provjereno. Na kraju, stari majstor iz kvarta kaže: “Skini zadnji lonac, idemo krug.” Auto prodiše kao da si mu skinuo uteg od 50 kg. Dijagnoza — lonac zagušen, katalizator napola. Račun: puno manji nego nova turbina.
Praktično:
– Povremeno baci pogled ispod auta — hrđa, udarci, deformacije lonca nisu dekoracija.
– Ako sumnjaš na auspuh, kratka probna vožnja bez zadnjeg lonca (u dogovoru s mehaničarem, ne po centru grada) često odmah otkrije istinu.
– Redovit pregled ispuha jednom godišnje može ti uštedjeti par stotina € i puno živaca.
Auspuh je kao nos kod čovjeka — kad je začepljen, sve pati. I raspoloženje i performanse.
Električni gremlini: alternator, lampica akumulatora i instrumentna ploča
Znaš onaj osjećaj kad Saxo 1.5 D krene „po svome“? Voziš normalno, slušaš radio, razmišljaš jel’ skuplje točit na autocesti ili si se ipak trebao maknut na INA-u prije, i odjednom — upali se lampica baterije, volan oteža, klima umukne. Kao da ti je auto rekao: *znaš što, dosta mi je za danas*.
I naravno, spojiš ga na dijagnostiku… a ona mrtvo-hladno: „Sve u redu.“ Ma da, naravno da je.
Tu priča obično počinje s alternatorom. Nije da se on totalno predao, nego puni „na pola snage“. Ja uvijek prvo uzmem običan multimetar — ništa fensi, 20–30 € u Pevecu ili Lidlu kad imaju one akcije — i izmjerim napon na klemama baterije. Motor u leru, svjetla upaljena, ventilacija na barem drugoj brzini. Ako vidiš ispod cca 13,5 V, to je već znak da nešto ne štima. Iznad 14,6–14,7 V također nije dobro, tad zna prekuhavati bateriju.
Ali tu mnogi stanu. A Saxo, pogotovo dizel, zna zezati s masom i instalacijom. Imao sam slučaj: auto poludi, lampice trepere, udariš rukom u plastiku oko instrument table — sve se vrati. Klasika. Na kraju je bio oksidirani konektor mase na karoseriji i lagano napuknut snop prema instrument ploči.
Zato, osim alternatora, obavezno prođi:
- kabel mase motor–karoserija
- spojeve na bateriji (skinuti, očistiti, namazati malo kontaktnom masti)
- konektore iza instrument table, ako već ideš toliko daleko
To ti je onaj tip kvarova koji „nestanu“ baš kad dođeš autoelektričaru. Zato je dobro da znaš gdje gledati i prije nego što ti Saxo opet odluči imati svoj dan.
Problemi s kočnicama i ručnom kočnicom: lampice upozorenja, crijeva i trošenje
Elektrika u Saxu zna biti kao loš Wi‑Fi — živcira, ali nećeš zbog nje sletjeti s ceste. Kočnice su druga priča. Tu više nema šale.
Kod 1.5 Diesel Saxa, kočione pločice i doboši su ti kao tenisice za trčanje: kad se pohabaju, još nekako ide… ali stajanje postaje lutrija. Duži zaustavni put, škripa pri svakom pritisku, onaj osjećaj da pedala „tone“ dublje nego prije — sve su to znakovi da je vrijeme za akciju, ne za odgodu.
Ja sam jednom vozio Saxa po kiši do Zagreba s pločicama „na rezervi“. Na svakom semaforu računao sam: „Hoću li stati na crtu ili pola auta preko?“ Nije to vožnja, to je ruski rulet na kotačima.
Tekućina za kočnice? Tu mnogi griješe. Ne vidiš je, ne misliš na nju. A ona upija vlagu kao spužva. Nakon dvije godine postane „mlaka“ — kad naglo zakočiš nizbrdo, kočnice se zagriju, tekućina proključa i pedala se odjednom osjeti mekano, gotovo spužvasto.
Zato je ono pravilo „svake dvije godine promijeni kočionu tekućinu“ zapravo pravilo „svake dvije godine sačuvaj si živu glavu“.
Gumena kočiona crijeva? To ti je kao stare čarape — izvana još izgledaju okej, a iznutra sve popucalo. Svakih desetak godina barem baci pogled: pukotine, napuhavanja, tragovi hrđe na spojevima… ako to vidiš, ne razmišljaš, mijenjaš.
I još jedna stvar koju ljudi ignoriraju: treperenje lampice ručne kočnice. Nije to „ah, valjda je nešto s instalacijom“. Često je samo mikroprekidač, ali upravo taj mali dio ti kaže je li auto misli da je ručna aktivirana ili ne.
Ako lampica žmiga bez razloga, provjeri. Dan bez auta je manji stres nego trenutak kad ti ručna „popusti“ na kosini.
Karoserija, vrata i zasun poklopca motora: zatvaranje, korozija i sigurnosni problemi
Motor i kočnice kod Saxa 1.5 Diesel uvijek ukradu pažnju, ali pravi “tihi ubojica” su karoserija, vrata i brava haube. To ne primijetiš dok jednog dana ne shvatiš da ti se vrata moraju zalupiti kao ulaz u stari tramvaj — i opet ne sjednu kako treba.
Kod Saxa je poravnanje vrata osjetljiva tema. Ako ti vjetar svira oko gornjeg ruba ili moraš lupati da bi se zatvorila, često nisu krive brtve, nego šarke koje su se s godinama “spustile”. Jednom sam na svom bivšem Saxu danima mijenjao gumice, a problem je bio milimetar na šarci. Limar je to sredio u pola sata.
Hrđa se voli pojaviti baš na rubovima vrata i oko dosjeda brave haube. Nije to samo estetski problem — kad lim oslabi, vrata lošije dihtaju, a hauba koja se ne zaključava kako treba nije stvar za ignoriranje. Onaj trenutak kad na 120 km/h počneš sumnjati u bravu haube… ne želiš ga doživjeti.
Najpametnije što možeš napraviti:
- jednom godišnje proći auto “od glave do pete”, idealno prije tehničkog
- svaku točkicu hrđe odmah očistiti, zaštititi antikorozivnim premazom i pratiti širenje
- bravu haube redovito podmazivati (par kapi kvalitetnog spreja) i mijenjati je pri prvom zapinjanju
- ako vidiš napuknuća na karoserijskim točkama ili pragovima — bez rasprave u radionicu, to već dira u sigurnost posade.
Nije poanta imati savršen auto za izložbu, nego Saxa koji će ti se svake večeri normalno zatvoriti, zaključati i sutra opet — bez drame — voziti.