Najčešći kvarovi cjelogodišnjih guma često se pojave baš kad računamo na njih i tražimo sigurnost bez sezonske zamjene.
Najčešći problemi cjelogodišnjih guma su: prerano trošenje profila, pucanje i starenje gume, odlamanje blokova gaznog sloja, izbočine na bočnici, oštećene unutarnje žice nakon udarca, sve lošije prianjanje na mokrom i snijegu te pojačana buka i vibracije zbog skrivene unutarnje štete.
U nastavku ću pokazati kako ih prepoznati na vrijeme i izbjeći opasan put.
Prerano trošenje gazećeg sloja i neravnomjerno trošenje (kapanje)
Ako ti se gume troše brže nego kava na šanku — nešto ne štima.
Prerano trošenje šare najčešće kreće od tlaka u gumama. Ili previše, ili premalo. Rezultat? Neravnomjeran uzorak, “ogriženi” rubovi, a guma koja je trebala izdržati 50–70 tisuća kilometara ode u mirovinu već na 25–30 tisuća.
Imao sam to na jednom starom Golfu: štedio sam 5 € jer “nije mi se dalo” do benzinske… a onda dao 260 € za novi set all-season guma. Lijepa matematika, ha?
Cupping, ono valovito, “zupčasto” trošenje po obodu, drugi je klasik. Guma izgleda kao da ju je netko prošao brusilicom u valovima. To obično znači da je geometrija podvozja razbacana ili da su amortizeri već odavno za reciklažu.
Prepoznaš ga po tome što ti auto na 70–90 km/h pjeva neki čudan, dubok “vu-vu-vu” zvuk, a volan lagano podrhtava. Na mokrom ili ledu to više nije samo iritantno, nego baš riskantno.
Što zapravo pali u praksi?
– tlak provjeri jednom mjesečno, ne “kad se sjetiš”
– rotiraj gume svakih 8–10 tisuća km (prednje na zadnje i obrnuto)
– geometriju pregledaš barem jednom godišnje ili nakon jačeg udarca u rupu
– gumu s jakim, vidljivo neravnim trošenjem — makni s pogonske osovine, a često je najbolje odmah je zamijeniti
Nije fora imati najskuplje gume, nego one koje troše ravnomjerno i drže cestu kad ti stvarno zatreba — negdje na jadranskoj magistrali po kiši, a ne na parkiralištu trgovačkog centra.
Pucanje i očvršćivanje gumene smjese
Prve znakove starosti guma ne čuješ. Ne vrište, ne blinkaju na bordu. Samo jednog dana pogledaš kotač i skužiš — guma ti se pretvorila u stari radijator u stubištu: ispucala, siva, tvrda.
UV zrake, ozon, ljetne vrućine na parkingu ispred zgrade, pa još zimski minusi… sve to polako isuši smjesu. Guma više nije “živa”, ne deformira se kako treba, nego otvrdne kao stari kabel od produžnog. Tada kreću mikropukotine. Na početku ih jedva vidiš, ali one već rade štetu — pogotovo na kiši i po hladnom asfaltu.
Ja sam jednom na tehničkom glumio hrabrog: “Ma to su samo sitne pukotine, još drže.” Lik na liniji me samo pogledao i rekao: “Drže dok ne prestanu.” Kad ti netko tako mirno servira istinu, zapamtiš.
Kako to zapravo ide?
- Prvo faza “još izgleda ok” — sitne mrežice po boku, guma vizualno prolazi, ali prianjanje ti polako klizi dolje. Nećeš proklizati na svakoj semaforskoj crveni, ali razlika se osjeti kad naglo zakočiš.
- Onda dolazi “tvrda na dodir” — prst ti ne upada više u gumu, kao da stišćeš plastiku. Tu već računaš na duži put kočenja, posebno s jeftinijim all-season modelima.
- Najgore je ono poznato “stara je, ali je tu” — veće pukotine po boku, po dnu žljebova. Tu više ne pričaš o udobnosti, nego o mogućem naglom pucanju.
Što možeš napraviti?
Drži gume u hladu, ne na krovu garaže na +40 °C. Rotiraj ih svakih 8–10 tisuća kilometara. I jednom mjesečno — kava u ruci, kratak pogled na bokove i po gaznoj površini. Minuta posla, potencijalno spašen branik… ili živci.
Lomljenje ripni gaznog sloja i ramenskih blokova
Vozači često kažu: “Ma nije strašno, samo je malo šara pojela asfalt.”
Kad to čujem, odmah mi se upali alarm. Jer onaj tren kad se s gazeće površine počnu doslovno odlamati komadi gume — to više nije sitnica, to je *tread chunking*.
To ti izgleda kao da je netko noktom čupkao komadiće šare. Rupa tu, zub tamo. Najčešće se dogodi kad guma radi pregrijana i još k tome pod krivim tlakom. I onda, baš kad ti treba grip u zavoju — on nestane. Auto “zapleše”, volan omekša, a ti se pitaš što se događa, jer na prvu guma još izgleda “ok”.
S druge strane imaš *shoulder block breakage* — pucanje onih vanjskih blokova šare, na ramenu gume. To se voli pojaviti nakon žestokog kočenja pred semaforom, pa odmah oštro skretanje, recimo kod onog famoznog kružnog toka gdje svi kasno zakoče. Guma to neko vrijeme trpi… i onda samo počne lomiti rubove.
Ja sam jednom tako “ubio” set sportskih guma na autu od 150 KS — ništa divlje, samo par puta auto-put + nagla kočenja. Guma je izgledala kao da je netko grickao rubove. Rezultat? Kraći vijek trajanja, lošija stabilnost, a u nuždi ti auto više ne reagira onako kako ti ruke očekuju.
Što možeš napraviti bez filozofije?
Tlak provjeri barem jednom mjesečno — ne “odokativno”, nego na benzinskoj.
Geometriju kotača sredi kad god ti auto vuče na jednu stranu ili pojede šaru neravnomjerno.
I najvažnije: ljeti, kad je asfalt vreo, spusti ego, a ne nogu na gas. Guma ti to vraća — tišom vožnjom i par tisuća kilometara više.
Izbočine, posjekotine i strukturno slabljenje bočnice
Bočna strana gume je kao ljudska koža — što vidiš izvana, često govori što se kuha iznutra.
I tu, nažalost, nema puno filozofije: kvrga, dublji rez ili jača ogrebotina na boku nisu “mali problem”, nego *upozorenje*.
Onaj mjehur na boku, što izgleda kao mali balon… to nije “ma, vozit će još jednu sezonu”.
To je trenutak kad je unutarnja struktura već popustila, najčešće nakon udarca u rupu, šaht ili rubnik.
Kad jednom platno ili čelične žice popuste, guma te više ne štiti — samo čekaš kad će puknuti.
I, naravno, to se dogodi na obilaznici pri 130 km/h, ne pred zgradom.
Jednom sam ignorirao sitan balon na staroj Pirelli gumi, jer “treba još izdržati do plaće”.
Završio sam na odmorištu s poderanom gumom i šlepanjem koje me je koštalo više nego nova guma.
Naučio sam lekciju. Skupu.
Rez kroz koji se nazire platno ili žica?
Tu priča završava.
Nema “krpanja na brzinu”, nema “majstor je rekao da još može”.
To je kao da hodaš s rasparanom tenisicom po kiši — samo što se ovdje igra s tonama mase u pokretu.
Ove sitne mrežaste pukotine od starosti i lošeg tlaka mnogi ignoriraju.
Auto stoji na suncu, tlak nitko ne provjerava mjesecima… i guma polako stari, suši se, puca.
Nije drama preko noći, ali je jasan znak da je došlo vrijeme da razmisliš o novom setu.
Najkraće rečeno: ako na boku gume *vidiš* oštećenje, ne nagađaš — mijenjaš.
Odmah. Guma je jeftinija od bolnice.
Odvajanje pojasa i delaminacija gazećeg sloja
Belt separation, delaminacija… zvuči kao dosadna teorija iz priručnika, ali u stvarnosti znači jedno: guma ti se raspada dok voziš, a ti to shvatiš tek kad je kasno.
Vid’ ovako: ispod gazećeg sloja imaš čelične ili tekstilne pojaseve. Kad dođe do razdvajanja pojaseva, ti slojevi se počnu *odljepljivati* jedni od drugih. Auto izvana izgleda normalno, možda malo trese pri većim brzinama, ali iznutra se guma ponaša kao stara cipela kojoj se odvajaju đonovi.
I onda, pri 130 km/h na autocesti—pukne. Nema najave, nema drame prije, samo “bum” i borba s volanom.
Delaminacija gazećeg sloja je drugi “veseli” scenarij. Profil, onaj dio koji dira asfalt, krene se odvajati od kostura gume. Prvo primijetiš da auto čudno pliva u zavoju, ABS se pali ranije nego inače, a kočni put odjednom postane dulji nego što piše u prospektu.
I onda ti netko u servisu mirno kaže: “Da, gazeći sloj se odvojio.”
Što to najčešće pokrene? Pregrijavanje (klasično ljetno vozikanje po Jadranskoj s podnapuhanim gumama), loša izrada (jeftine noname gume koje su “bile super povoljne”) i preopterećenje — kad u kombi utrpaš pola stana i još kažeš “ma može to”.
Moj trik: svako drugo tankanje bacim oko na gume. Izbočina? Sitne pukotine po boku? Neravnomjerno trošenje? To su crvene zastavice.
I još jedno pravilo koje spašava živce i živote: drži tlak kako piše na naljepnici na B-stupu i poštuj nosivost. Gume nisu mjesto za štednju; ono što uštediš u par desetaka eura, platiš na živcima — ili gore — kasnije.
Gubitak prianjanja na mokroj podlozi i snijegu tijekom vremena
All-season gume su ti kao tenisice za cijelu godinu — zvuči praktično, ali kad stvarno krene kiša i snijeg, pokažu se sve mane.
Na novoj gumi još nekako držiš cestu, ali kako se profil troši, priča se mijenja… i to brže nego što većina vozača misli.
Gazni sloj nije tu samo “da lijepo izgleda”. Ti kanali izbacuju vodu i bljuzgu ispod gume.
Kad postanu plitki, voda više nema kamo, pa auto doslovno “pliva”. Akvaplaning ne počne dramatično kao u filmovima — samo odjednom osjetiš da volan lagano olabavi, a auto ide ravno, bez obzira na to što ti radiš. Nije ugodan osjećaj.
Jednom sam na starim all-season gumama (oko 60.000 km iza sebe) zakočio naglo na mokrom kod semafora. Auto ispred mene s friškim zimskim gumama stane uredno.
Ja? Klizim još dobrih par metara, taman dovoljno da srce skoči u grlo.
Poslije sam išao gledati testove i brojke su bile brutalne — zaustavni put na mokrom može biti i do 20 metara duži kod potrošenih guma. To je cijela pješačka zebra i još malo.
Snijeg je posebna priča. Kad padne prvi ozbiljniji, all-season guma s poluistrošenim profilom više nema onaj “griz”.
Start na uzbrdici podsjeća na početničku vožnju autoškole, a pri naglom kočenju sustav protiv proklizavanja radi prekovremeno.
Ako voziš u oštrijoj klimi (Gorski kotar, Lika, Zagorje), nemoj čekati magičnu brojku kilometara.
Uhvati metar za profil barem dvaput godišnje, baci pogled na oznake na gumi, i prebaci se na prave zimske čim temperatura padne ispod 7 °C.
Jeftinije je promijeniti gume nego limariju.
Povećana buka i vibracije zbog unutarnjeg oštećenja užeta
Ako ti se auto odjednom počne tresti kao stari vlak čim prijeđeš 90 km/h, a vulkanizer ti samo slegne ramenima i kaže “profil je još dobar”, velika je šansa da problem nije *izvana*, nego unutra — u kordovima.
Kordovi su ti kao kosti u gumi. Ne vidiš ih, ne misliš na njih, ali sve drže na okupu. Kad se oni oštete, guma više nije “okrugla”, nego dobije one male izbočine, tvrda mjesta, pa čak i nevidljive deformacije.
I onda krene cirkus: volan pleše, auto blago skreće sam od sebe, a ti se pitaš jesu li felge krive.
Najčešće ih ubijemo mi sami: udariš u rupu na Slavonskoj pri 70 km/h, parkiraš se “na rubnik” jer nema mjesta, ili voziš na more s podnapuhanim gumama po žegi — guma se pregrije, kord popusti.
Ja sam jednom tako “uštedio” na novim gumama i odvezao još jedno ljeto… završilo je na šlepi, na A1, taman između odmorišta. Lijep račun i živci u paketu.
Na što paziti? Ako osjetiš vibracije koje se pojavljuju uvijek na istoj brzini, ako vidiš da je guma “jajašasta” ili se troši u čudnim šarama, nemoj filozofirati nego ravno u servis.
Balansiranje i rotacija guma svakih 8–10 tisuća km nije razmaženost, to ti produži život gumama i živce na volanu.
I još nešto: svako čudno titranje shvati ozbiljno. Guma s unutarnjim oštećenjem može puknuti kad ti je najmanje zgodno — recimo, u zavoju na mokrom asfaltu.
Tu nema “ma izdržat će još ovu sezonu”. Neka radije novac ode na gume, nego na limariju.