Kvarovi na Fiat Grande Puntu brinu mnoge vlasnike koji žele znati što ih stvarno čeka s ovim modelom.
Najčešći kvarovi na Fiat Grande Puntu su začepljen EGR ventil, problemi s turbopunjačem (posebno na 1.3 Multijet), trošenje mjenjača i Dualogic robotiziranog prijenosa, istrošen spojka-set, sitni električni kvarovi (prekidači, senzori), curenje ulja oko poklopca ventila te istrošen ovjes i kočni diskovi. Redovni servisi znatno smanjuju rizik skupih popravaka.
U nastavku objašnjavam kako prepoznati svaki od tih kvarova na vrijeme i koliko popravci realno koštaju.
Neispravni EGR ventil i nakupljanje ugljika u usisnom sustavu
Ako voziš Grande Punto, kladim se da si barem jednom osjetio ono lagano trzanje motora pa se pravio da nije ništa. Klasična priča. A često je u pozadini — EGR ventil i karbonske naslage u usisu.
Kod Punta se to rijetko dogodi “odjednom”. Prvo se javi lampica motora, pa auto postane nekako tup, slabije vuče kod pretjecanja, troši pola litre do litru više nego inače… i onda skužiš da ti se novčanik prazni brže nego tank.
EGR ti je otprilike kao pluća motora. Ako se zapune čađom, sve radi, ali jedva. Kod kratkih vožnji po gradu — posao, dućan, vrtić — motor se ne zagrije kako treba, čađa se lijepi, ventili se stišću i eto problema.
Ako još voliš “pretočiti” ulje iznad max crte, para ima više, naslaga više, mehaničar sretniji.
Ja sam na svom bivšem Grande Puntu ignorirao prve simptome. Mislio sam: “Ma to je loš diesel na pumpi.” Dva mjeseca kasnije, auto u safe modu, 80 km/h max, kamioni trube iza mene na A1.
Račun? Novi (zamjenski) EGR i čišćenje usisa — oko 180 € s radom. Moglo je biti i 300 € da sam došao prekasno.
Što možeš napraviti da izbjegneš tu gnjavažu?
– barem jednom u dva tjedna napravi normalnu vožnju 20–30 km u komadu, otvorena cesta, stabilne okretaje
– na servisu traži da *pogledaju* usis i EGR, ne samo da “prebrišu greške”
– kontroliraj razinu ulja, nemoj sipati “za svaki slučaj” preko maxa
Čišćenje EGR-a zna pomoći, ali često samo kratkoročno. Ako već plaćaš, bolje jednom dobro riješiti stvar, nego svaka tri mjeseca slušati iste izgovore i iste šumove iz motora.
Kvarovi turbopunjača na Multijet dizelskim motorima
Turbo na Multijetu ne umire tiho. Umire uz psovke vlasnika.
Ako imaš Grande Punto s 1.3 ili 1.9 Multijetom i bližiš se 120.000 km (ili si to odavno prošao), dobro je znati što te čeka.
Prvi znak? Auto odjednom “ne ide”. Gaziš gas, a on vuče kao da vučeš prikolicu cigli. Ubrzanje sporo, nekad prebaci u safe mode, kao da ti je netko isključio pola konja pod haubom. Uz to se često pojavi crni dim iz auspuha — onaj gust, kad se iza tebe na semaforu ljudi mršte. To znači neizgoreno gorivo, a motorna lampica se, naravno, upali baš kad ti se najmanje da ići mehaničaru.
Zašto se to događa? Tri klasična razloga:
- turbo ne dobiva dovoljno ulja, u ležajevima nastaje luft i sve ode kvragu
- sitne čestice (komadić plastike iz usisa, pijesak, šrot s ceste) oštete lopatice
- čađa i garež se lijepo “naseljavaju” po usisnim kanalima i geometriji turba jer su ulje i filteri mijenjani “kad stignem”
Jednom sam na svom bivšem Puntu produžio interval izmjene ulja “samo” 5.000 km. Završilo je tako da sam na otvorenoj cesti ostao bez snage usred pretjecanja. Nije bilo zabavno. Račun za reparirani turbo: oko 700 € s rukama. Moglo je biti i 1.500 € da sam išao na novi.
Ako želiš to izbjeći:
- mijenjaj ulje ranije nego što knjiga kaže, ne kasnije
- uzmi pristojno ulje i filtere (ne najjeftinije s akcije “uzmi 3 pa se moli Bogu”
- kad god osjetiš pad snage ili vidiš crni dim, odmah na dijagnostiku — danas potrošiš 30–50 €, sutra možda uštediš četiri znamenke.
Multijet može preći pola milijuna kilometara.
Ali samo ako se prema turbu ponašaš kao prema srcu motora, a ne kao prema potrošnoj robi.
Trošenje ručnog mjenjača i problemi s Dualogic prijenosom
U Puntu je tišina iz mjenjača često najopasniji zvuk — ništa se ne čuje, ali pod rukom *osjetiš* da nešto ne štima. Prvo krene onaj mutan osjećaj kod promjene brzine, kao da ručica više nije “na šinama”, nego pliva. I svi to ignoriraju… dok ne dođe račun od 400–600 €.
Kod klasičnog ručnog mjenjača na Puntu tipično stradaju izborni mehanizmi i šipke. Ručica postane labava, hvata “u prazno”, pa tražiš treću kao Wi‑Fi signal — malo lijevo, malo desno, pa će je možda uhvatiti. Nije to odmah katastrofa, ali ako se ne podesi ili ne zamijeni na vrijeme, jedeš ostale dijelove mjenjača, a onda si u problemu.
Jednom sam na svom starom Grande Puntu ignorirao lagano zveckanje pri šaltanju. Mislio sam: “Ma Fiat, oni svi malo zveckaju.” Nakon dva mjeseca, pri svakoj promjeni brzine čulo se kuc-kuc, kao da netko žlicom lupa po metalu. Ulje u mjenjaču bilo skoro na minimumu. Doslovno par decilitara ulja falilo je do toga da mjenjač ode u vječna lovišta.
Tu je i Dualogic. On ne lupa, on *poludi*. Počne čudno šaltati, vuče u leru, pa cimne u drugu kao da te netko lagano gurne. Najčešće nije odmah mehanika, nego softver — treba ažuriranje, adaptacija, ponekad kompletno reprogramiranje. Bolje platiš 80–150 € za dijagnostiku i update nego 800 € za aktuator.
Ako hoćeš mirnu glavu:
- provjeri ulje u mjenjaču kad već mijenjaš motorno
- reagiraj na svako novo kucanje, zveckanje ili promjenu u osjećaju ručice
Mjenjač ti nikad ne rikne “odjednom”. Uvijek prvo šapne… samo ga trebaš poslušati.
Prerano trošenje spojke i problemi s hidrauličnom spojkom
Nakon mjenjača, na Grande Puntu sljedeća na udaru je — spojka. Uvijek ista priča: auto “mlad”, kilometara “ništa strašno”, a spojka već klizi. Vlasnik kaže: “Ma ja pazim na auto.” Onda ga vidiš u vožnji… noga stalno naslonjena na papučicu spojke. Eto ti odgovora.
Grad dodatno ubija spojku. Stajanje na semaforu u Bandićevoj, pa malo “pola spojke”, malo lagano naprijed… kao da pečeš palačinke umjesto da voziš. Lamela se doslovno prži.
Kako znaš da nešto nije u redu? Prva i rikverc ulaze uz malo psovke, auto zavija u ubrzanju ali ne ide kako bi trebao, a kad stisneš papučicu — začuje se onaj neugodni šum, ponekad i pravi *škrip*. To ti je već alarm, ne “sitnica”.
Hidraulički dio spojke je posebna priča. Ako pedala odjednom omekša, hvata skroz pri dnu ili osjetiš da “pumpaš” da bi uopće ubacio u brzinu, vrlo vjerojatno imaš zrak u sustavu ili lagano curenje negdje po cilindru. Na Grande Puntu to nije rijetkost, nažalost.
Cijena? Računaj okvirno 300–600 € za ozbiljniji zahvat, ovisno mijenjaš li samo cilindar, cijeli set spojke ili još nešto usput “ispliva”.
Što stvarno pomaže? Ne držati nogu na spojci. Na semaforu — ubaci u neutral, otpusti. Povremeno baci pogled na kočionu/kuplung tekućinu (isto spremište na većini modela), a ako pedala promijeni hod ili osjećaj pod nogom, ne čekaj da “samo prođe”. Kod spojke je svako odgađanje u pravilu skuplje.
Perzistentni električni kvarovi i otkazi sustava punjenja
Ako si ikad vozio Grande Punto i doživio da ti auto sutradan “mrtav hladan” ne reagira, nisi sam. Izgleda uredno parkiran ispred zgrade, a ponaša se kao da ga je netko isključio iz struje preko noći.
Najčešći krivac? Akumulator. Kod Punta zna preko noći pasti napon — jučer pali na zub, danas ni da zavergla. Nema one karakteristične borbe anlasera, samo tihi očaj. Nova, pristojna baterija za taj auto uglavnom se vrti oko 100–150 € i miran si par godina, ako instalacija nije cirkus.
Druga tipična priča: voziš navečer po kiši, sve radi, i onda se upali lampica akumulatora na tabli. Ako je alternator pri kraju, on “glumi” da puni, ali zapravo samo odgađa agoniju. U nekom trenutku počnu slabiti svjetla, brisači rade sporije… i znaš da je predstava gotova.
Popravak alternatora? Ovisno o majstoru i gradu, realno 300–500 €.
Anlaser je onaj treći “junak iz sjene”. Okreneš ključ — klik se čuje, ali motor šuti. Tipično rješenje je zamjena ili ozbiljniji popravak, računaj oko 200 €.
I onda dolazimo do instalacije. Kod starijih Punta kontakti vole oksidirati. Jedan dan rade podizači stakala, drugi dan ne, pa nestane radio kao da ga je netko ukrao duhovima.
Praktičan savjet: svake 2–3 godine napravi mali “strujni servis” — provjera mase, klema, alternatora i potrošnje u mirovanju. Košta malo, ali te spašava od onog jutarnjeg “klik… ništa” kad kasniš na posao.
Propuštanje motornog ulja iz brtvi, brtvila i kartera
Ulje na Grande Puntu rijetko počne curiti “odjednom”. Ono ti prvo samo malo ovlaži blok, pa se pojavi flekica na pločniku, pa ti se jednom upali lampica za ulje i shvatiš da voziš na “suho” već mjesecima. I onda je kasno.
Najčešće priče? Očvrsnule brtve motora, poklopac ventila koji više ne dihta kako treba i brtva kartera koja je dobila svoje. To ti je kao gumica na slavini u kupaoni — dok je nova, sve je suho, a kad ostari, kaplje na sve strane.
Ja sam svoj Punto skužio tek kad je ispod auta ostajala “potpis mrlja” svaki put kad bih parkirao ispred zgrade. Mislio sam: “Ma to je od nekog starog Opela od susjeda.” Nije bio Opel. Bio sam ja.
Praktično pravilo:
- baci pogled ispod auta svako malo, posebno nakon noći parkiranja
- otvori haubu i pipni oko poklopca ventila i kartera — ako je masno, nešto ne štima
- razinu ulja provjeri barem jednom mjesečno, a češće ako često voziš autoputem
Zamjena brtvi se uglavnom vrti između 150 i 300 € (ovisno što je točno otišlo i koliko se mehaničar voli s tvojim Puntom). Zvuči puno? Usporedi to s generalnom reparaturom motora kad ga prepečeš zbog manjka ulja — tu već pričamo o iznosima koji ti lako pojedu godišnji odmor.
Poanta: malo curenja nikad nije “samo malo”. Ako motor izvana izgleda kao da se znoji, vrijeme je da ga pregledaš, a ne da čekaš da “sam prestane”. Neće.
Trošenje ovjesa i kronični problemi s kočionim sustavom
Grande Punto je na prvu onako, kompaktan, djeluje čvrsto… ali kad malo duže živiš s njim, shvatiš da mu je ovjes kao tenisice za trčanje — troši se brže nego što bi htio priznati.
Kod mene su prvi amortizeri počeli “pustiti duh” već oko 25.000 km. Auto je počeo poskakivati preko ležećih kao loptica, volan mi je lagano drhtao na rupama, a gume su se trošile čudno, kao da ih je netko „pojeo“ s jedne strane.
Mehaničar je samo pogledao i rekao: *“Klasični Punto.”* Novi amortizer? Račun uredno 90 € po komadu. Raspon ti je otprilike 80–120 €, ovisno uzimaš li nešto tipa Sachs, Monroe ili ideš na najjeftiniju varijantu.
Najpametnije što možeš napraviti? Na svakom većem servisu traži da ti provjere amortizere — ne traje dugo, a spasiš gume, živce i živce putnika.
Kočnice su druga priča, ali jednako naporna. Ako ti papučica kočnice postane mekana, “spužvasta”, ili se auto lagano vuče u stranu kad kočiš, to više nije za ignoriranje.
To ti je onaj osjećaj kad zagrizeš burek i skontaš da je hladan — odmah znaš da nešto nije kako treba.
Pločice, diskovi, kočione cijevi… sve to s vremenom ode. Ako planiraš vlasništvo bez drame, računaj okvirno 100–300 € u rezervi samo za pravovremene kočione zahvate.
Ne odjednom nužno, ali kroz par godina — da.
Moj savjet: gledaj gume (neravnomjerno trošenje je često prvi alarm), slušaj auto na rupama i ne ignoriraj promjenu osjećaja na papučici.
Kod Punta, ovjes i kočnice nisu “ako”, nego “kada”. Bolje da taj “kada” dočekaš spreman.