Ford Fiesta je sjajan mali auto, ali znam da te brinu kvarovi koji se ponavljaju i skupi su za popravak.
Najčešći kvarovi na Ford Fiesti su: trošenje zupčastog remena (posebno kod 1.0 EcoBoost), PowerShift automatski mjenjač, slabiji injektori, električni servo volan, kvarovi klima‑grijanja, lažna upozorenja lampica na ploči te ubrzano trošenje diskova, pločica i ovjesa (spone, gumeni nosači).
U nastavku ti pokazujem kako prepoznati svaki od ovih sedam problema prije nego račun na servisu eksplodira.
Problemi s lancem i remenom razvodnog mehanizma motora
Ispod haube Ford Fieste skriva se dio o kojem gotovo nitko ne razmišlja dok ne bude kasno — zupčasti remen ili lanac razvoda. Ne vidiš ga, ne mirišeš ga, ali ako on ode, ode i cijeli motor. I to ne onako “ajmo popravit sitnicu”, nego “račun kao pola vrijednosti auta”.
Starije Fieste uglavnom imaju gumeni zupčasti remen. Njega treba mijenjati otprilike između 100.000 i 150.000 km. Kad ga ljudi rastegnu do 200.000 “jer još drži”, tu obično nastane drama. Jednom sam s prijateljem gurao Fiestu na parkingu kod shopping centra jer mu je remen puknuo usred vožnje… Motor blokirao, šlep, mehaničar, pa procjena popravka u rangu 800–1.500 €.
Novije Fieste imaju metalni lanac razvoda. On traje duže, ali nije vječan. Protegne se, počne “pjevati”. Taj zvuk nije romantičan — više kao kanta vijaka pri paljenju hladnog motora.
Na što treba paziti?
Neću raditi popis, lakše je ovako: upališ auto ujutro i čuješ zveckanje ili lagano kuckanje par sekundi — to je prvi alarm. Ako osjetiš neravnomjeran rad u leru, kao da auto “diše na škrge”, drugi alarm. Treće: trom gas, neće da povuče uzbrdo kako treba, i još možda svijetli check engine.
Praktičan savjet:
– pri kupnji rabljene Fieste traži račun kada je zadnji put mijenjan remen/lanac
– ako nema dokaza, računaj da ćeš to uskoro platiti i ubroji u cijenu auta
– dogovori s mehaničarom da usput promijeni natezače i pumpu vode; platiš malo više jednom, umjesto dva puta.
Mala stvar za koju se isplati biti paranoičan. Zbilja.
Kvarovi automatskih mjenjača PowerShift
Kad god sjednem s nekim tko razmišlja o Fiesti, uvijek dođemo do dvije teme: lanac/remen razvoda i — onaj famozni — PowerShift automatski mjenjač. Ako je Fiesta polovna i automatik, kladim se na kavu da te već malo strah tog sklopa.
Simptomi su uvijek slični. Auto ubaciš u „D“, a on razmišlja sekundu, dvije… pa tek onda krene. Kod prebacivanja iz prve u drugu lagani „šus“ u leđa. Pri laganom gasu brzina kao da proklizi, okretaji skoče, a auto ne prati. Kao kad ti netko klizne nogom na mokrom pločniku — neugodno i ne ulijeva povjerenje.
PowerShift je, zapravo, automat s dva spojnička. Na papiru zvuči genijalno: brz kao ručni, udoban kao klasični automat. U praksi, kombinacija softverskih mušica i mehaničkog trošenja spojki i mehatronike. Kad to sve dođe na naplatu, popravljanje zna ići u rasponu od „ajde, preživjet ću“ do „za te novce sam mogao otići tjedan dana na more“.
Ono što ljudi preskaču je ulje. Mjenjač traži redovite izmjene — ne „doživotno“, kako ti nekad znaju prodati pri kupnji. Starim ili niskom razinom ulja mjenjač se pregrijava, spojke gore brže nego pljeskavice na Jarunu u lipnju.
Jednom sam kod prijatelja vidio PowerShift kojemu je ulje izgledalo kao crna kava… pogodit ćeš, mjenjač je ubrzo rekao zbogom.
Moj savjet? Svako malo proviri ispod auta ima li tragova ulja, slušaj čudne zvukove pri laganom manevriranju, a u servisu traži da provjere ima li otvorenih kampanja, opoziva ili TSB-ova za tvoj VIN.
I obavezno odradi ažuriranje softvera — ponekad jedan „update“ smiri mjenjač više nego pola nove mehanike.
Neispravni ubrizgivači goriva i curenja u sustavu goriva
Kod Fieste, nakon što se ispričamo s mjenjačem, priča vrlo brzo dođe do goriva — injektora i dovoda. Tu se često lome živci. Kad injektori ne raspršuju kako treba, motor ne bruji nego „šušlja“, trese se na leru, auto vuče kao da je napola zadavljen… i onda još potrošnja ode gore, a iz auspuha krene crni dim.
Klasična slika: staneš na semaforu, osjetiš kako motor titra, a kazaljka goriva tone brže nego što ti je logično.
Jednom sam na svojoj Fiesti mislio da je „loše gorivo“. Na kraju se ispostavilo: dva injektora prljava, jedan skoro zalijepljen.
Simptomi? Auto trza na laganom gasu, posebno u drugoj i trećoj, kao da mu netko gasi svjetlo pa pali. Nema više onog čistog povlačenja, nego mali, nervozni trzaji.
Usput sam primijetio lagani vonj benzina oko auta nakon vožnje — baš onaj težak miris koji ostaje u nosu. Na podu garaže, sitna vlažna mrlja ispod cijevi… Dovoljno da znaš da nešto curi, ali ne toliko da te odmah prepadne.
Ako osjetiš:
- nemiran ler i povremene „preskoke“ cilindra
- miris goriva oko auta ili vlažne cijevi/spojeve
- da se rezervoar prazni brže nego tvoj račun u kafiću
vrijeme je za akciju.
Praktično rješenje? Redovno mijenjaj filtar goriva (nije egzotika, to je potrošni materijal), svake toliko odradi profesionalno čišćenje injektora, a OBD dijagnostiku shvati kao „krvnu sliku“ auta, ne kao luksuz.
Par desetaka eura za dijagnostiku često ti uštedi par stotina na nepotrebnim dijelovima.
I najbitnije: ne čekaj da auto počne puhati crni dim ko stari autobus ZET-a. Kod goriva se problemi ne popravljaju sami od sebe.
Kvarovi električnog upravljača
Kod Fiestinog električnog servoupravljača (EPS) dovoljno je par kapi vode na krivom mjestu da ti se volan odjednom pretvori u spravu za teretanu. Nema upozorenja, nema postupnog “škripanja” mjesecima — samo odjednom ostaneš bez pomoći i shvatiš koliko je auto težak kad više ne pomaže struja.
Jedan mehaničar mi je pričao kako mu je došla Fiesta nakon običnog pranja podvozja. Vlasnik: “Ma malo je jače špricao.” Rezultat? Voda ušla u konektor, korozija napala instalaciju, pumpa EPS-a otišla… račun je završio u zoni “mogao sam za to uzeti godišnji odmor na moru”. Nije šala — novi sklop, rad, sitnice… i odjednom si par stotina eura lakši.
Kako prepoznati da se nešto kuha? Ne moraš biti mehaničar. Pogledaj:
– Na instrumentima ti svijetli lampica upravljača
– Volan postaje tvrd, posebno pri parkiranju, kao da je netko “ugasio” pomoć
– Kod skretanja čuješ čudno zujanje, krčanje ili nekakav električni “mmm” koji prije nije postojao
Iskreno, ja sam jednom ignorirao kratko paljenje lampice EPS-a na drugom autu. “Ma proći će.” Nije prošlo. Nakon dva tjedna — potpuni kvar, šlep služba, živci.
Što možeš napraviti da izbjegneš taj film? Povremeno baci pogled ispod haube, baš na konektore i kablove oko servoupravljača. Ako vidiš tragove vlage, zelenkastu koroziju ili ispucanu izolaciju, ne čekaj.
Svaku novu lampicu, promjenu u osjećaju volana ili neobičan zvuk prijavi servisu odmah, ne “kad ulovim vremena”.
Kod EPS-a nema “ma radit će još malo”. Kad krene zezati, obično ide brzo — i skupo. Bolje kava dok auto miruje u servisu, nego panika na parkiralištu kad ti volan preko noći postane uteg.
Kvarovi sustava klimatizacije i grijanja
Za EPS svi znamo priču: radi, radi… i onda jednog jutra kao da ga je netko isključio iz struje. Klima i grijanje na Fiesti su drugačiji tip drame. Oni su više kao loša veza — ne pukne odmah, nego te lagano izluđuje.
Prvo primijetiš da se kabina sporo zagrijava. Jakna ti ostaje na tebi i nakon 15 minuta vožnje. Ljeti klima “kao radi”, ali zrak je mlak, nikako onaj hladni šamar kad sjedneš u auto ugrijan na parkingu ispred Kauflanda. Stakla se stalno magle, brišeš ih rukavom, ventilator na max, a ti kasniš na posao.
Iza svega toga najčešće stoje tri glavna krivca, ali rijetko dolaze sami:
– Modul klime zna poludjeti softverski. Tipičan kod greške je recimo DTC B2308, pa ti lampice glume dramu i “okrive” senzore ili ventilator, iako oni možda uopće nisu problem.
– Cijevi rashladne tekućine… Kad se začepe ili počnu puštati, grijanje kabine postane samo simbolično. Motor topao, ti smrznut.
– Temperaturni senzori i sama klima. Ako fali plina ili je kompresor na izdisaju, klima hladi “kao ventilator iz Lidla za 19,99 €”.
Meni se jednom Fiesta grijala toliko sporo da sam doslovno nosio dodatne čarape u autu. Na kraju — obična propusnost na cijevi, kapalo tjednima, ali dovoljno da sve upropasti.
Što s tim? Ne čekati totalni kvar. Povremeno baci oko na nivo rashladne tekućine, pogledaj ima li tragova vlage ili kristalića oko cijevi, skeniraj module da vidiš senzore i parametre klime.
Jedan sat kod dobrog majstora te često spasi od računa od 300–400 € kad sve ode dovraga odjednom.
Problemi električnog sustava i pogreške lampica upozorenja
Elektrika na Fiesti rijetko crkne “kao grom iz vedra neba”. Prije toga te fino *upozorava* sitnicama: lampica motora trepne pa se ugasi, ABS se javi jednom u tjedan dana, akumulator zasvijetli taman kad si u gužvi na Slavonskoj.
I onda ljudi kažu: “Ma to je neka greška u kompjuteru, ništa strašno.” U 8 od 10 slučajeva — nije “lažni alarm”.
Kod mene je krenulo s onom žutom lampicom motora. Auto je išao normalno, ali mi se činilo da troši koji decilitar više. Nisam reagirao odmah, naravno.
Tjedan dana kasnije: teže pali, malo trza na leru. Tek tada sam izvadio OBD‑II čitač (onaj mali za 20–30 € što se spoji na mobitel) i vidio konkretan kod greške.
Ispalo banalno — problem s paljenjem, svjećica i bobina. Da sam ignorirao još mjesec dana, vjerojatno bih skurio katalizator. To više nije 30 €, to je fina cifra od par stotina.
Ako ti se upali lampica motora, *ne paničari*, ali i ne glumi da je nema. Vozi nježnije, slušaj motor i baci oko na potrošnju.
Nagla promjena u litri gore ili dolje obično znači da nešto nije u redu, ne da “INA mulja”.
OBD‑II čitač ti je danas kao termometar u kući. Ne liječi, ali ti kaže je li vrijeme za doktora.
Kad kodovi idu tipa P0300, P0301… to već miriši na paljenje. Ako se isti kod stalno vraća ili dobiješ šumu raznih grešaka — tu prestaje kućna radinost i ideš kod provjerenog autoelektričara.
Jer iskreno, jeftinije je platiti dijagnostiku nego šlep i novi ECU.
Prerano trošenje kočnica i ovjesa
Prerano trošenje kočnica i ovjesa na Fiesti nije drama preko noći. To je više ona spora, dosadna sapunica koju ignoriraš… dok račun u servisu ne probije 300–400 € u komadu.
Kod većine Fiesta koje viđam, kočione pločice izdrže od 30.000 do nekih 70.000 km. Ako je auto stalno po gradu, start–stop, nagla kočenja, vožnja “od semafora do semafora” — bliže si donjoj granici.
Jedan poznanik iz Zagreba mijenjao je pločice svake druge godine; drugi, koji većinom guta autocestu, iste pločice vuče već petu sezonu. Nije “greška Forda”, nego mješavina navika i naših cesta.
Ovjes je druga priča. Posebno opruge i amortizeri (oznake tipa JHH). Nije rijetkost da na prvom ili drugom tehničkom padneš zbog “neujednačenog kočenja” ili “loših amortizera”, i to na kilometraži na kojoj bi očekivao da auto još “diše kao mačak”.
Kako prepoznati da je došlo vrijeme za akciju?
Ne treba ti dijagnostika, nego malo pažnje:
– Volan ti lagano cupka preko rupa, kao da auto pleše neki nervozni valcer.
– Put kočenja se rastegnuo, moraš jače stisnuti, a iz kotača se čuje ona tanka, neugodno metalna škripa.
– U bržem zavoju auto ne stoji “na nozi”, nego lagano pliva, pa instinktivno skidaš gas.
Ja imam svoje pravilo: jednom godišnje — kratki pregled kočnica i ovjesa. Par desetaka eura za pregled i sitne dijelove danas često te spasi od trostrukog iznosa sutra.
Pravilo broj dva: bolje mijenjati pločice i amortizere *prije* nego što stvarno crknu. Jer kad ode ovjes, rijetko strada samo jedan dio. I tu račun naglo prestane biti simpatičan.