Ford Kuga ima dobar imidž, ali ja stalno vidim ista ponavljajuća mehanička i električna slaba mjesta.
Najčešći kvarovi na Ford Kugi su: problemi sa paljenjem zbog vlage u elektrici, curenje goriva, brzo trošenje diskova i pločica, pregorijevanje žarulja u prednjim svjetlima, teže ubacivanje u brzine, curenje ulja iz PTU-a (4×4 pogon) i začepljenje DPF filtra na dizelima.
U nastavku objašnjavam na što točno pazim na svakoj od tih sedam točaka.
Električni problemi pri pokretanju uzrokovani vlagom u kutiji s osiguračima i konektorima
Najgore jutro za vozača Kuge? Ključ okreneš, sve lampice se upale… a auto šuti. Nema verglanja, nema ničega. I onda ti u servisu mrtvo–hladno kažu: “Ma, malo je vode ušlo u kutiju s osiguračima.”
To “malo” ti pojede živce.
Kod Kuge se često ponavlja isti scenarij: kondenzat s klime ne odlazi gdje bi trebao, pa kap po kap završava po instalaciji, konektorima i kutiji s osiguračima. Kao da ti netko stalno polijeva razvodnu kutiju u stanu. Ne pukne odmah, nego lagano trune.
Prvi tragovi? Otvoriš poklopac osigurača i vidiš laganu vlagu, onaj zelenkasti sloj na kontaktima ili bijele naslage po metalnim dijelovima. Nije “patina”, to je korozija koja ti sutra može ostaviti auto mrtav pred Kauflandom.
Ja sam jednom s jednom Kugom skoro završio na šlepi. Auto neće upaliti, sve izgleda normalno. Na kraju – konektor kod pregrade motornog prostora sav mokar, pinovi zeleni. Pet minuta sušenja, sprej za kontakte i auto pali kao nov. Račun? 0 €, osim malo živaca.
Praktično:
- Povremeno podigni poklopac kutije s osiguračima i doslovno prstom provjeri ima li vlage.
- Pogledaj konektore oko pregrade i ispod armature; sve što izgleda “sumnjivo šareno” (zeleno, bijelo) treba očistiti.
- A/C odvod (crijevo kondenzata) mora slobodno kapati na pod, ne po instalaciji. Ako kaplje “negdje gore” – to je problem.
Za čišćenje koristi *električni* sprej za kontakte. Nikako WD-40, ulja i slične čarobne eliksire. Osuši, našpricaj, složi natrag… i baci oko nakon svake veće kiše ili pranja.
Nije glamurozno kao nove felge, ali ti spašava jutra i živce.
Propuštanja povratne linije brizgaljke goriva uzrokuju lampicu kvara motora (MIL), gubitak snage i rizik od požara
Na Kugi imaš jedan dio koji svi vole ignorirati jer “ma to samo malo vlaži” — povratno crijevo dizni. Sitna guma, veliki problemi. Ako se tu krene cijediti gorivo, dobiješ bingo: upaljena lampica motora, auto ne vuče kako treba i, u najgorem scenariju, vrlo konkretan rizik od požara.
Vidim to stalno po servisima: ljudi dođu “samo na dijagnostiku”, kompjuter pokaže grešku na pritisku goriva, oni se uplaše visokotlačne pumpe od par stotina eura… a na kraju kriv jedan O-ring od par centi. Doslovno. Ta mala brtva na spoju povratnog crijeva popuca, gorivo krene lagano špricati po vrućem motoru i *eto ti mirisa dizela* čim otvoriš haubu.
Prvi trag? Auto odjednom slabije vuče uzbrdo, kao da ga netko drži za branik. MIL lampica svijetli, ali bez nekog očitog kvara. Uz to, osjetiš onaj slatkasto-težak miris goriva u motornom prostoru, posebno nakon vožnje kroz grad.
Ako hoćeš mirnu glavu, napravi ovo: kad god digneš haubu (tekućine, ulje, što god), baci pogled i na povratno crijevo dizni. Ne traži “potop” goriva — traži lagano znojenje, taman da ti prst ostane mastan. To NIJE normalno.
Svako vlaženje shvati ozbiljno, a oštećene O-ring brtve mijenjaj odmah, bez odgađanja “do ljeta” ili “kad bude servis”. Bitno je da ih netko pravilno posjedne; ako sjednu ukrivo, opet si na početku.
Mali dio, malo vremena, a može ti spasiti i motor i živce. I, budimo realni, zadnja stvar koju želiš je Kuga koja se dimi na benzinskoj.
Prerani kvar prednje žarulje farova i temeljni problemi s naponom
Kod Kuge ima jedna sitnica koja vlasnike dovodi do ludila: prednje žarulje pregorijevaju brže nego što stigneš kupiti nove. Odeš u dućan, uzmeš Philips ili Osram, platiš 10–15 €, ubaciš… i za mjesec dana opet mrak.
I sad, naravno, svi prvo krive “loše žarulje”. Ali često je pravi krivac — previsok napon punjenja. Auto ti se ponaša kao da stalno kuha vodu u kuhalu namještenom na 260 V. Normalno da će “grijač” (žarulja) riknuti.
Ja sam to prvi put doživio na prijateljevoj Kugi. Treća žarulja u par mjeseci. Prvo smo se smijali, onda smo uzeli multimetar. Na leru 15,2 V. Kad dodaš gas — još gore. Alternator i regulator napona su radili “prekovremeno” i spaljivali sve pred sobom.
Ako ti se događa sljedeće:
- žarulje često pregorijevaju
- svjetlo “diše”, čas jače, čas slabije
- primjećuješ lagano titranje u instrumentima ili radiju
vrijeme je da se javiš autoelektričaru, ne da opet kupiš nove žarulje.
Prvo se provjerava napon punjenja (idealno oko 14,0–14,4 V). Ako je iznad, alternator i regulator su prvi osumnjičeni. Paralelno, masa: oksidirani kontakti znaju napraviti kaos — našpricat kontakt sprejem, očistiti, dobro stegnuti.
Još jedna fora stvar kod Kuge: ako negdje pušta brtva (O-ring) na povratnim vodovima, u instalaciji se zna pojaviti “električni šum” koji se vidi kao treperenje. Nije baš intuitivno, ali događa se.
Poanta? Ne mijenjaš žarulje svaka dva tjedna, nego tražiš *zašto* crkavaju. Jedan ozbiljniji pregled elektrike te često poštedi i živaca i hrpe nepotrebno bačenih 50–100 € godišnje na žarulje.
Otkaž Zglobne Kugle Mjenjača koji Dovodi do Teškog ili Izgubljenog Odabira Brzina
Kod Kuge stvari najprije krenu s instalacijom i žaruljama, a onda se, baš kad pomisliš “to je to”, javi druga fora — ručica mjenjača. Nije to tragedija kao probušena guma na A1 usred sezone, ali može ti sasvim pristojno uništiti dan.
Radi se o kuglastom zglobu poluge mjenjača. Mali plastični komad, skriven ispod plastika, a zapravo glavni dirigent cijelog orkestra brzina. Kad taj zglob popusti ili iskoči, odjednom:
- ručica ide tvrđe nego što bi trebala
- neke brzine moraš tražiti “po sjećanju”
- ponekad jednostavno neće ući u stupanj — kao da si udario u zid
Jedan poznanik mi je nedavno ispričao kako je na Kugi 2.0 TDCi krenuo s parkinga, htio ubaciti u drugu… a ručica ostala u leru i samo “mucka”. Auto ne vuče, on u blagom znoju. Na kraju se ispostavilo da je zglob samo iskočio sa svoje čašice — dio od par desetaka eura, živci vrijedni barem 200 €.
Zato je pametno tu i tamo, kad već pereš auto ili mijenjaš gume, baciti oko oko podnožja ručice mjenjača. Ako čuješ čudno škljocanje, osjetiš “gumu” umjesto preciznog klika ili ti ručica djeluje labavo kao joystick iz 90-ih — vrijeme je za pregled.
Mehaničar obično može:
- vratiti zglob na mjesto
- učvrstiti spojeve
- zamijeniti istrošeni element kvalitetnijim zamjenskim dijelom
Ignoriranje prvih simptoma dovodi do toga da ostaneš bez brzina baš kad ti najmanje treba — na semaforu, u koloni, ili još gore, na uzbrdici. Tu se igra isplati prekinuti na vrijeme.
Curenje ulja iz jedinice za prijenos snage (PTU) zbog neusklađene pogonske osovine
Power transfer jedinica na Kugi je kao onaj tihi sustanar u stanu — ne čuješ ga, ne vidiš ga, dok jednog dana ne ostavi masni trag na podu garaže.
PTU radi u pozadini, ali kad počne puštati ulje zbog loše poravnate kardanske osovine, priča prestaje biti teorija i postaje račun kod mehaničara.
Jednom mi je čovjek došao s Kuguom, mislio je da mu klima smrdi po ulju. Nije klima. Pogledam ispod auta, a na spoju PTU‑a i kardana lijep, svjež vlažan “potpis”.
Kardan je bio tek malo nakrivo — dovoljno da brtve godinama dobijaju po tamburi. Ulje mic po mic bježi, podmazivanje slabi, zupčanici i ležajevi rade “na suho” i onda kreće koncert brušenja koji nitko ne želi slušati.
Stvar je u tome: PTU ne crkne preko noći. On te *upozorava*.
Kad god si na većem servisu (100.000 km, recimo), traži da:
- provjere poravnanje kardana, ne samo da “bace oko”
- skinu zaštitu ispod motora i pogledaju ima li maglice ulja oko PTU‑a
- zavrnu sve nazad s tvorničkim momentima, a ne “odokativno na ruku”
Mehaničar koji koristi moment‑ključ i prati specifikacije ti često uštedi par stotina eura prije nego što uopće shvatiš da si imao problem.
Ako sam nešto naučio: rano curenje = mali trošak, kasno curenje = nova PTU jedinica.
A to ti je razlika između “ma riješit ćemo usput” i praznog računa na kraju mjeseca.
Zato s vremena na vrijeme klekni kraj auta, provuci glavu ispod branika i traži onaj sitni, sjajni trag ulja. To je jedini spoiler koji ti na Kugi ne treba.
Brzo trošenje kočnica i mogući kvarovi kočnog sustava na ranim modelima
Kod PTU-a sve curi polako, potiho… ali kočnice na ranoj Kugi (2008.–2012.) znaju napraviti cirkus. Nema upozorenja na ekranu, nema lampice, samo — odjednom — metal na metal i onaj neugodan zvuk koji ti se zareže u živce.
Vidim to stalno kod ljudi koji voze teže dizelaše, pune gepek, vuku prikolicu, a voze “kao da su na autocesti”, i po gradu i po brdima. Pakne doslovno nestanu pred očima. Danas ih imaš, za dvije-tri tisuće kilometara već si na kritici. I onda ti se zaustavni put rastegne taman toliko da ti srce skoči u grlo na zebri.
Ja sam jednom odvozio Kugu s prednjim paknama “na dlaku” do servisa. Sve je izgledalo okej… dok majstor nije skinuo kotač. Pakna tanka kao karton. Pogriješio sam jer sam si govorio “ma izdržat će još ovu sezonu”. Glup rizik, realno.
Ako voziš Kugu te generacije, napravi si malu rutinu:
– oko svakih 10–15 tisuća km (ili jednom godišnje, ako malo voziš) traži da TI pokažu pakne i diskove, ne samo da kažu “dobro je”
– ako često visiš na Sljemenu, Učki, Velebitu ili u gradskoj gužvi tipa Zagreb–Split sezona, skrati interval pregleda
– svako škripanje, lagano struganje, vibracija volana pri kočenju ili “spužvast” pedal — to nije “normalno za Forda”, to je “idi u servis odmah”
Kočnice nisu skupe kao mjenjač. Parsto eura za pakne i diskove tu i tamo ti je jeftinije od jednog sudara od 3.000 € i mjesec dana živciranja po osiguranjima.
Redovita kontrola ti ne skraćuje samo zaustavni put, nego i živce.
Začepljenje DPF-a i problemi s motorom kod dizelskih verzija na kratkim relacijama
Ako voziš dizelsku Kugu po gradu, iz dana u dan, ista je priča kao i s kavom iz automata – na početku ok, a onda ti se počne gaditi.
Kod Kuge je taj “gad” DPF, onaj famozni filter čestica u ispuhu.
Problem je jednostavan: kratke relacije, semafor–kružni–semafor, ispušni plinovi se ne zagriju kako treba i regeneracija filtra ostaje polovična.
Auto pokušava “očistiti pluća”, ali ti ga svaki put ugasiš usred procesa. I tako tjednima.
Simptomi? Prvo primijetiš da ti je potrošnja skočila, ali ne za deci-dva, nego odjednom troši litru više.
Auto ne vuče kako je vukao, kod pretjecanja djeluje kao da vučeš prikolicu cigli.
I onda, naravno, zasvijetli lampica motora. Pa kreće guglanje, forumi, “ma samo ga stisni na autoputu, proći će”.
Ne prođe uvijek.
Ja sam jednom vozio jednu takvu Kugu iz Zagreba do Zadra.
Prvih 50 km – mrtva. Nakon desetak minuta na 2500–3000 okr/min na A1, odjednom kao da joj je netko skinuo štipaljku s nosa.
To je bila odgođena regeneracija koju nitko mjesecima nije pustio da završi.
Što možeš napraviti da ne plaćaš novi DPF za 800–1500 €?
Povremeno daj autu “šetnju”: 15–20 minuta otvorene ceste ili autoceste, u nižem stupnju, da okretaji budu malo viši.
Na servisu traži da ti provjere tlak u DPF‑u, ne samo “obrišu grešku”.
Kvalitetno gorivo, ulje na vrijeme i bez “produžit ćemo još tih 5.000 km”.
Jer DPF se ne začepljuje preko noći — ali račun za novi dođe u jednom danu.