Mazda CX-60 zna biti sjajan SUV, ali mnogi vlasnici traže jasno objašnjenje za ponavljajuće kvarove.
Sedam najčešćih problema na Mazdi CX-60 su: zamrzavanje infotainmenta, poruke greške hibridne baterije, trzaji automatskog mjenjača, lupanje ovjesa, sitni električni kvarovi (svjetla, senzori, kamere), brzo trošenje kočnica i viša potrošnja goriva od tvornički navedene; većina se rješava ažuriranjima softvera i popravcima pod garancijom.
U nastavku objašnjavam kako prepoznati svaki kvar u vožnji i što točno tražim od servisa.
Zamrzavanje, ponovna pokretanja i kvarovi zaslona infotainment sustava
Ako ti se CX-60 počeo ponašati kao tvrdoglavi mobitel iz 2010-ih — smrznuti ekran, nasumična restartanja, crni ekran bez traga života — nisi jedini.
Ljudi mi doslovno pričaju iste stvari: usred navigacije M2 prema moru, ekran se samo resetira… glas iz navigacije utihne, Spotify nestane, a ti gledaš u crnilo i pitaš se što si mu točno napravio.
Kod nekih se meni zaledio kad spoje Android Auto ili Apple CarPlay, kod drugih infotainment kasni sekundu-dvije na svaki dodir.
Nije katastrofa, ali kad ti se to dogodi pet puta u jednoj vožnji, postane naporno. I da, crni ekran koji “glumi” da ne postoji — to je već klasična priča.
Što pomaže?
Prvo, ono banalno: ugasi auto, zaključaj ga, ostavi ga par minuta da “odspava” i ponovno upali.
Zvuči smiješno, ali taj softverski reset često odradi više nego što bismo htjeli priznati.
Drugo, skoči na Mazda stranicu i provjeri imaš li najnoviju verziju softvera za infotainment.
Mazda voli tiho gurati nadogradnje koje baš rješavaju te sitne, ali iritantne bugove.
Ako postoji update — instaliraj ga čim prije, nemoj ostaviti za “jednom kad uhvatim vremena”.
Ja sam jednom ignorirao update par mjeseci i završio s ponavljajućim restartima usred vožnje po gradu.
Završilo je tako da sam ipak završio u ovlaštenom servisu, gdje su mi u pola sata napravili dijagnostiku i flashali novi softver.
Od tada — mir.
Ako ti se kvar ponavlja, ne nateži se predugo.
Ovlašteni Mazda servis ima alate za provjeru modula, konektora, pa i samog ekrana.
Većina tih problema završi kao sitnica, ali profesionalna dijagnostika ti štedi živce i sprečava da se isti kvar vraća svaki tjedan.
Poruke o pogreškama hibridne baterije i visokovoltažnog sustava
Zamrzne se ekran, infotainment poludi — živcira, ali preživiš. No kad se na ploči pojavi “Hybrid system malfunction”, “EV system inspection required” ili nešto s *high-voltage* upozorenjem, to više nije kategorija “ma pustit ću do vikenda”. To je onaj trenutak kad stišaš radio i kažeš: “Dobro, što se tu događa?”
Kod vlasnika CX-60 te se poruke znaju pojaviti bez ikakvih vidljivih simptoma. Auto ide, vuče, EV mod radi… a auto ti istovremeno javlja paniku na ekranu. Ono što iz servisa često čujem: u pozadini je softver koji se pogubio, ne nužno hardverski kvar od tisuću i više eura.
Jednom sam s prijateljem išao na more u njegovom CX-60 — usred Kolana poruka “EV system inspection required”. Auto ide normalno, ali osjećaj kao da voziš s upaljenom lampicom za srce. Na kraju je Mazda samo napravila update i stvar je nestala, kao da ništa nije bilo.
Zato usvoji par navika:
- tu i tamo provjeri na službenim Mazda stranicama ima li novih nadogradnji; to ti je kao update mobitela, samo skuplje igračke
- prati ponašanje auta: troši li više, slabije povlači u EV modu, čuješ li čudne zvukove pri prebacivanju
Ako se poruke pojave jednom i nestanu — zabilježi, fotkaj ekran, prati situaciju.
Ako se počnu ponavljati ili primijetiš da auto radi “čudno”, ne odgađaj. Ovlašteni servis ima dijagnostiku koja vidi stvari koje ti nećeš nikad čuti ni osjetiti za volanom.
U prijevodu: infotainment možeš trpjeti, ali kad se javi high-voltage ekipa, bolje je reagirati brzo nego kasnije brojati nule na računu.
Automatski mjenjač trza, kasni i prerano se troši
Ako ti se CX-60 trzne kad kreneš ili napravi onu kratku, iritantnu pauzu prije nego “uhvati” brzinu — to nije samo stvar živaca. To je često prvi šapat da automatski mjenjač nije baš u top formi. Neki vlasnici su mi opisivali situaciju tipa: stisnu gas, auto razmišlja sekundu-dvije… pa tek onda krene. Nije panika, ali nije ni za ignorirati.
Mjenjač ti je kao koljeno kod trkača. Dok je sve podmazano, ni ne razmišljaš o njemu. Kad krene preskakati ili zaskripi, šteta se već gomila. Ta mala trzanja i odgode s vremenom ubrzavaju trošenje spojki, ventila, čak i uljne pumpe u sklopu mjenjača.
I onda umjesto da s tim mjenjačem mirno odvezeš 250.000 km, počneš gledati ponude za reparaturu puno ranije… i to više nisu cifre od 50–100 €, nego višestruko više.
Iskreno, jednom sam i sam testirao jedan CX-60 koji je pri laganom kretanju iz križanja napravio onaj “mali skok”. Nije strašno, ali dovoljno da ti se upali lampica u glavi: “OK, ovo treba pratiti.”
Što možeš napraviti, a da ne poludiš od brige?
Prvo, redovno provjeri kod ovlaštenog servisa ima li novih softverskih nadogradnji za mjenjač i hibridni sustav. Mazda često ugađa logiku šaltanja preko updatea — ponekad samo jedna nadogradnja smiri cijeli auto.
Drugo, drži se servisnog plana. Ulje i filteri u pogonu nisu samo birokracija iz knjižice, nego konkretno produžuju život mjenjača.
Treće, nemoj ga stalno tjerati “do poda”. Česta kick-down pretjecanja i startovi kao da si na semafor-dragu možda jesu zabavni, ali mjenjač to zapiše u svoju “biografiju” — i kasnije naplati.
Zvukovi ovjesa, prerano trošenje čahura i amortizera
Na prvu, CX-60 djeluje kao tenk na štiklama — čvrst, tih, “premium”.
Ali nakon par desetaka tisuća kilometara zna se pojaviti ona mala drama ispod auta: ovjes počne šaptati… pa pričati… pa lupati.
Prvo dođu sitni zvukovi preko ležećih policajaca ili tramvajskih tračnica — kuckanje, škripanje, tupi udarci.
Nije to radio, nije gepek, nego najčešće gumene čaure (bushinzi) i amortizeri koji su krenuli prerano u mirovinu.
Auto i dalje ide ravno, ali osjećaj više nije isti: tvrđi prijelazi preko rupa, karoserija se zaljulja u zavoju, a kod jačeg kočenja nos lagano ponire kao brod na Jadranu.
Jedan vlasnik mi je rekao: “Mislio sam da umišljam, dok nisam shvatio da stišavam radio na svakoj rupi.” Klasičan znak.
Drugi je došao u servis jer mu se *nešto ne sviđa* u zavoju na zagorskim cestama — ispalo je da su stražnji amortizeri već bili “mekani” kao stari kauč.
Ako se voziš po razbijenom asfaltu, makadamu ili redovito skačeš po visokim rubnjacima, pregled ovjesa svakih 20–30 tisuća km**** nije luksuz nego osiguranje živaca.
Mehaničaru jasno reci što čuješ: je li to *kuck*, *škrip*, ili tupi *bum* preko neravnine. Time mu skratiš pola dijagnostike.
Najveći strah? Iznenadno “plivanje” auta u zavoju i osjećaj da volan kasni pola sekunde.
Tu su još i frustracija zbog beskrajnog lupkanja, nervoza kad se auto zanjiše pri kočenju i ono tiho psovanje dok gledaš kako se skupe gume troše brže nego što si planirao.
Dobra vijest — kad stručnjak jednom sve pregleda i jasno ti pokaže *što* i *zašto* je otišlo, voziš dalje mirnije.
I bez stišavanja radija na svakoj rupi.
Električni kvarovi: lampice upozorenja, kvarovi senzora i ispražnjen 12 V akumulator
Kod CX-60 već polako kruži interna fora: ili si imao neki čudan električni glitch, ili ćeš ga tek dobiti. Nije kraj svijeta, ali zna biti naporno.
Prvo što ljudi primijete su lampice na tabli koje se upale “niotkuda”. Vozilo ide normalno, motor vuče, ali instrument tabla izgleda kao jelka na Adventu. Tu ne paničariti — obično je riječ o softverskoj mušici. Na servisu neka prvo očitaju greške i provjere ima li noviji firmware. Mazda svako malo izbaci tihu nadogradnju koja to sredi.
Infotainment zna “zablokirati” kao stari Windows — ekran se smrzne, kamera kasni, tipke ne reagiraju. Meni se to dogodilo usred kiše, baš kad sam trebao kameru za rikverc. Pomogao je soft reset (držanje tipki na volanu) i kasnije update sustava. Od tad, mir.
Senzori… oni znaju biti posebno kreativni. Auto ti kaže da je traka tamo gdje nije, ili parkirni senzori cvile bez razloga. Ako se to ponavlja, ne odgađati — dijagnostika, pa po potrebi zamjena konkretnog modula. Bolje to riješiti nego svaki dan voziti s pola isključenih asistencija.
A 12V akumulator? To je tihi saboteraš. Nekima ode već nakon dvije, tri godine. Otvoriš auto, sve živo svijetli, ali on jednostavno nema snage za “start”. Uvijek traži test napona i, ako je pod garancijom, inzistiraj na zamjeni — to ti je u startu ušteda od barem 120–200 €.
Moj savjet: jednom mjesečno preleti forume i službenu Mazda stranicu. Ako se više vlasnika žali na istu sitnicu, često se pojavi servisna kampanja ili TSB. Manje živciranja, manje lutanja, više vožnje.
Problemi s kočnim sustavom: preuranjeno trošenje pločica/diskova i anomalije regeneracije
Mazda CX-60 je stvarno odličan auto za voziti—udoban, tih, pun tehnologije.
Ali hajdemo otvoreno: kočnice mu nisu baš za “zaboravi i vozi”. Ima dvije klasične mušice na koje ti nitko u salonu neće nacrtano reći.
Prva je prerano trošenje diskova i pločica. Nije da ćeš svaki servis mijenjati sve, ali znam ljude koji su već oko 30–40 tisuća kilometara morali u zamjenu, i to ne zbog divljačke vožnje.
Više je stvar kombinacije težine auta, hibridnog pogona i činjenice da je kočioni sustav malo “osjetljiv”. Kad ti majstor kaže iznose za prednje diskove i pločice u Mazdi — a priča kreće od par stotina € — brzo postane jasno da to nije sitnica, pogotovo kad istekne garancija.
Druga stvar je regenerativno kočenje. CX-60 voli usporavati motorom i puniti bateriju, ali ponekad taj prijelaz između regen i klasičnih kočnica bude… čudan.
Kao da pedala radi u dvije faze: prvo ništa posebno, pa odjednom jače kočenje. Nije opasno, ali zna biti neugodno u gradu, pogotovo u kolonama ili kad ti djeca spavaju iza pa svaki trzaj osjete.
Što se meni pokazalo pametnim? Ne štedjeti na pregledima.
Jednom sam otišao u “prijateljev” neovlašteni servis da uštedim koji desetak €. Završilo je s tim da sam dva puta plaćao isto — jer Mazda servis je morao ispravljati njihov rad.
Ovlašteni imaju iskustva baš s ovim modelom, znaju tipične probleme i daju jamstvo na dijelove i rad.
Poanta? Redovni pregledi, malo pažnje na zvukove i osjećaj pedale — i voziš mirno, bez iznenadnih kvarova, predvidivih troškova i, što je najvažnije, dosljednog kočenja koje ti daje onaj *osjećaj sigurnosti* kad stisneš pedalu.
Veća potrošnja goriva od očekivane i nepravilan rad motora pod opterećenjem
Ako si među onima koji su uzeli CX‑60 s idejom “velik, snažan, ali štedljiv”, vrlo lako si se već susreo s *hladnim tušem* nakon par mjeseci.
Brojke s papira jedno, a realan život po Zagrebu, Splitu ili Rijeci—nešto sasvim drugo.
U gradu, gdje stalno skačeš s kočnice na gas, potrošnja se zna popeti na razinu koja više podsjeća na starog benzinca nego na moderan hibrid.
Nije da je auto neispravan, nego taj skokoviti stil vožnje doslovno pojede sve ono što je Mazda obećala u WLTP tablicama.
Meni je, primjerice, na istom potezu od 7 km razlika bila skoro 2 litre, samo zato što sam jedan dan vozio “živčano”, a drugi dan kao da vozim uspavanu baku iz dućana.
Druga stvar koju dosta vlasnika spominje — motor pod opterećenjem zna zvučati grublje nego što bi očekivao od auta ove klase.
Jače ubrzaš za pretjecanje ili se zaletiš uz neku ozbiljniju uzbrdicu i odjednom imaš dojam da auto “gunđa”.
Nije da nešto puca ili trese, ali profinjenost ode kroz prozor.
Što se da napraviti?
- Ubrzavaj ravnomjernije; pusti da auto povuče iz momenta, ne iz “šoka”.
- Redovito provjeri imaš li zadnju verziju softvera — Mazda je već znala “ispeglati” ovakve stvari updateom.
- Isplati se pročitati njihove upute za ekonomičnu vožnju, ali i malo pratiti forume i domaće Facebook grupe; tamo se vrlo brzo pojave konkretni savjeti, tipa koje gorivo se pokazalo mirnijim ili kako kombinirati EV i benzinski dio da potrošnja ne poludi.
Nije čarobni štapić, ali razlika na računu za gorivo itekako se vidi.