Peugeot 308 SW zna biti dobar obiteljski karavan, ali ima nekoliko tipičnih slabih točaka koje pametan vlasnik mora znati.
Sedam najčešćih problema na Peugeot 308 SW su: kvarovi elektronike i senzora, trzaji automatskog mjenjača, potrošeni dijelovi ovjesa, slabo hlađenje klime, bugovi infotainmenta, pad snage na vruć motor te prebrzo pražnjenje akumulatora; svaki ima prepoznatljive simptome i provjereno rješenje.
U nastavku ti pokazujem što svaki simptom znači, koliko košta i kada treba reagirati odmah.
Kvarovi elektroničkog sustava i otkazi senzora
Peugeot 308 SW je super kao obiteljski karavan, ali elektronika… to je ona tetka na svadbi koja se svakih pola sata naljuti bez razloga.
Svijetli ti “check engine”, auto ide normalno, sve radi — i pitaš se: *što sad opet?* Nisi jedini. Kod 308‑ice su lažni alarmi gotovo folklor. Najčešće prvo počnu lampice, pa tek onda stvarni kvarovi, zato je dobro naučiti čitati signale.
TPMS senzori za tlak u gumama su klasik. Lampica urla da je guma prazna, ti staneš na pumpu, izmjeriš — sve savršeno. Problem? Senzor se raspada od starosti. Meni se to dogodilo taman prije izmjene guma; umjesto da naslijepo kupujem nove, prvo sam kod vulkanizera provjerio stanje senzora. Uštedio sam oko 80–100 € i jednu dozu živaca.
Stariji 308 SW zna pobudaliti s navigacijom: odjednom nestanu izbornici, prebaci jezik, ne pamti postavke. Kao da ti netko svako jutro promijeni raspored ladica u kuhinji. Nije kraj svijeta, ali živcira. Pomaže softverska nadogradnja u servisu, ali i običan “hard reset” sustava ponekad odradi posao.
Ono što je bitnije od živciranja: kad senzori polude, znaju se isključiti sustavi pomoći vozaču — ABS, ESP, čak i upozorenja za proklizavanje. Auto se i dalje vozi, ali ti zapravo ostaješ bez “nevidljive mreže” koja te spašava na kiši ili u blatu.
Još jedan tipičan scenarij: akumulator. Ako ti se 308‑ica preko noći pretvori u mrtvu tišinu, a dan prije je sve bilo ok, vjerojatno ti neka jedinica u pozadini ne odlazi u “san” i jede struju. Jeftin akumulator od 70–80 € kratko traje; bolje je jednom dati koji euro više i odmah u servisu izmjeriti napon punjenja. To te spasi od jutarnjeg gurkanja auta u pidžami pred zgradom.
Automatski mjenjač trzanje i oklijevanje
Elektronika na 308 SW‑u zna biti kao tvrdoglavi mobitel — radi, ali te svako malo “izlogira”. A onda se jednog jutra dogodi još ljepše iznenađenje: automatik krene trzati, pa “razmišljati” punu sekundu prije nego ubaci u višu. I odmah panika: “Gotov je, ide novi mjenjač, 2.000+ € u vjetar…”
Polako.
U većini slučajeva nije riječ o terminalnoj dijagnozi, nego o istom problemu koji imamo i s kavom iz automata — unutra je sve, ali više nije svježe.
Kod tih Aisin automatskih mjenjača ulje je ključno. Kad se zaprlja ili ostari, hidraulika postane troma, ventil blok se zna “zamisliti”, a elektronika, koja sve to nadzire, dobije krive signale. Rezultat? Trzaj pri kretanju, lagano cimanje pri 2.–3. brzini ili osjećaj kao da auto na trenutak “proguta” gas pa tek onda povuče.
Ja sam svoj prvi 308 SW vozio gotovo 80.000 km bez da je itko spomenuo ulje u mjenjaču. Kad je počeo lagano šaltati s “grčem”, već su mi u jednom servisu sugerirali polu‑paniku i priču o remontu. Otišao sam kod specijalista za automate, čovjek mi je samo rekao: “Ajmo prvo promijeniti ulje kako spada.”
Nakon dvije parcijalne izmjene i adaptacije — mjenjač kao drugi auto.
Ako ti se pojave prvi trzaji:
- *ne čekaj* da postanu svakodnevica
- otiđi kod majstora koji zna raditi automatske mjenjače, ne samo “univerzalnog” servisa
- inzistiraj na detaljnoj dijagnostici i provjeri stanja ulja prije nego itko uopće izgovori riječ “swap”.
Skupi remont nekad je nužan, ali prečesto se preskoči onaj jednostavniji, dosadniji korak: redovita izmjena ulja prema preporuci stručnjaka.
A to ti se, dugoročno, isplati više nego novi set felgi.
Istrošene komponente ovjesa i problemi s amortizerima
Ovjes na 308 SW-u je kao dobra pozadinska glazba u kafiću – dok radi kako treba, ni ne razmišljaš o njemu.
Ali kad amortizeri i gumeni elementi počnu otkazivati, auto *odjednom* postane glasniji od radija.
Kod Peugeota 308 SW dosta vlasnika ignorira prve znakove. A nisu baš suptilni. Auto počne “plivati” po cesti, na ležećem se zatrese kao stari ormar, a ispod auta čuješ tupi “tuk” ili sitno zveckanje, pogotovo pri malim brzinama i preko rupa.
To ti je onaj trenutak kad se instinktivno stišaš radio da “bolje čuješ kvar” — svi to radimo.
Statistika kaže da oko 60% vozača vozi s istrošenim amortizerima. To nije samo pitanje komfora. Autu treba dulji put kočenja, u zavoju se više naginje, a ESP i ostala elektronika rade preko prekovremenih sati.
Jednom sam testirao 308-icu s lošim amortizerima po kiši: osjećaj kao da te netko lagano gura sa strane svaki put kad promijeniš trak.
Najbolje što možeš napraviti? Uvesti malu rutinu:
- na svakom većem servisu traži mehaničara da pogleda ovjes, ne samo “usput”
- ako jako udariš u rupu (klasična gradska zamka), prati idućih par dana zvukove i ponašanje auta
- svaka nova buka, posebno tupi udarci ili zveckanje na neravninama — ne guglaj tjednima, nego svrati u radionicu
Jer odgađanje ovjesa gotovo uvijek znači da nećeš mijenjati samo jedan amortizer, nego i gumene čaše, ležajeve, možda i opruge.
A to onda više nije “malo sređivanje”, nego račun koji vrlo lako ode par stotina eura.
Bolje kava i kratak pregled, nego kava i šok kad vidiš ponudu.
Slabo hlađenje klima uređaja i curenje rashladnog sredstva
Peugeot 308 SW i klima… klasika. Zimi radi “savršeno”, onda dođe prvi toplinski val i shvatiš da iz ventilacije puše — mlaka demotivacija. Nisi jedini.
U većini slučajeva krivac je isti: premalo plina u sustavu. Klima bez rashladnog sredstva je kao škrinja bez leda — radi, ali ne *hladi*. Kad počneš čuti lagano zujanje kompresora, a zrak više nije onaj pravi “brrr” nego nekakav mlaki propuh, sustav ti zapravo šapće da nešto fali.
Kod mene je prvi znak bio vrlo praktičan: na relaciji Zagreb–Zadar, usred kolovoza, klima na “LO”, ventilator na maksimum… a ja se lijepim za sjedalo. Na servisu su izmjerili tlak — plina jedva za lijek. Dopuna i provjera nepropusnosti riješile su stvar, ali da sam čekao dulje, vjerojatno bih mijenjao i kompresor. To je već priča od par stotina €.
Još jedna podcijenjena sitnica je kabinski filter. Ako je začepljen, dobiješ dojam da klima “ne vuče”. Auto bruji, ti pojačavaš, a zraka jedva. Novi filter košta manje od odlaska na dobar ručak, a razlika u protoku zraka je dan–noć.
Ako osjetiš da klima hladi samo u vožnji, a u gužvi ili stajanju popusti, ili da se sustav često uključuje/isključuje — to već miriše na curenje instalacije. Tada nije fora samo “nadopuniti plin”, nego odraditi pravi test nepropusnosti i zakrpati problem.
Poanta? Ne čekaj da ti auto postane sauna. Jedan ozbiljniji servis klime svake 1–2 godine košta manje od jednog godišnjeg na obali — a spašava i živce i tehniku.
Poteškoće s infotainment sustavom i kvarovi navigacijskog sustava
Kad ljudi napokon srede klimu na 308 SW-u, vrlo brzo shvate da udobnost ima još jednog sabotera — infotainment i navigaciju.
Na papiru sve izgleda moderno, touch ekran, karte, povezivost… a u praksi se zna pretvoriti u informatički praktični ispit.
Ekran ponekad zapne usred vožnje, dodiruješ, ništa se ne događa. Kao da mobitelu zalediš ekran usred zime. Navigacija krene normalno, a onda *freeze* ili se app jednostavno sruši.
Dok se sustav ponovno podiže, već si promašio izlaz s autoceste i voziš krug oko naplatnih kućica.
Meni se jednom Android Auto “ugasio” usred kolone prema moru, taman kad sam tražio alternativu preko stare ceste.
Kabel uredan, mobitel nov, ali auto jednostavno kaže: “Nema signala.”
Kolega s iPhoneom isto priča — CarPlay nekad proradi iz prve, nekad ga auto uopće “ne prepoznaje”. Kao kad USB stick moraš tri puta okrenuti da bi upao.
Dodatna “zabava” su senzori koji znaju javljati greške kojih nema.
Lampica se upali, poruka iskoči, ti staneš na benzinskoj sav u bedu… a dijagnostika kaže: sve u redu.
Nervira, jer ti ubije povjerenje u auto.
Što možeš napraviti?
Za početak — redovno ažuriraj softver.
U ovlaštenom servisu ili sam, ako znaš skinuti update s Peugeotove stranice na USB.
Pomaže, ali ne rješava sve.
Druga stvar: koristi kvalitetan USB kabel, ne onaj od 3 € s kioska.
I treće, ako se sustav zaledi, drži tipku za gašenje radija/ekrana dulje pritisnutu — većini se tako odradi “hard reset” bez izvlačenja klema s akumulatora.
Nije savršeno, ali kad upoznaš mu(ć)ke sustava, živjeti se s tim ipak može.
Gubitak snage motora i problemi s ubrizgavanjem kada je vruć
Nije rijetko da vlasnici 308 SW-a počnu primjećivati čudan “karakter” auta baš kad je najpotrebnija puna snaga — nakon duže vožnje po autocesti ili jačeg pretjecanja.
Auto krene fino, ugrije se, ti malo odlučnije stisneš gas… i odjednom kao da ga je netko “priključio” na štedni režim. Slabije vuče, lagano podrhtava, motor radi nekako grubo, a ti se pitaš je l’ turbo, je l’ spojka ili je vrijeme za novi auto.
Najčešće nije ništa toliko dramatično. Kod 308-ice se često pokaže da je problem u sustavu ubrizgavanja — tlak goriva u rail vodu ili na diznama padne ispod onoga što bi trebao biti, pogotovo kad je sve dobro ugrijano.
To ti je kao kad imaš tuš s lošom pumpom: dok je voda mlaka, nekako ide, ali kad pustiš vruću i pojačaš mlaz, sve se počne gušiti.
Jednom sam prijatelju gledao 308 SW, isto simptom: na dijagnostici natrpane greške “pressure too low”, a on već traži novi auto po oglasnicima.
Na kraju su završili s reparacijom dizni i zamjenom filtera goriva. Nije bilo jeftino, ali ni katastrofa.
Računaj okvirno od 200 do 400 € (stari raspon 1.500–3.000 kn) — ovisno treba li samo filter i čišćenje ili ideš na ozbiljniji zahvat na pumpi/diznama.
Ako osjetiš prve trzaje ili nepravilan rad:
- ne čekaj da se stanje pogorša
- odmah obavi dijagnostiku, makar u lokalnom servisu koji zna Peugeote
- mijenjaj filter goriva na vrijeme, ne “kad se sjetiš”
Tako često prođeš s manjim zahvatom, umjesto da jednog dana gledaš račun i razmišljaš je li bilo pametnije promijeniti auto.
Pražnjenje baterije i nepravilnosti u sustavu punjenja
Kod 308 SW akumulator je kao onaj prijatelj koji se pravi da je sve OK — dok jednog jutra ne kaže: „ne ide više“.
Jedan dan pali iz prve, drugi dan verglaš kao da okrećeš brodsku dizalicu.
Kod ovih Peugeota dosta često čujem istu priču: auto par dana stoji pred zgradom, vrijeme malo zahladi, ti dođeš ujutro na posao… i ništa.
Samo klikanje. Baterije u pravilu traju 3–5 godina, poslije toga kreće lutrija.
Možeš imati sreće još godinu dana, a može te ostaviti baš pred rampom na naplatnim kućicama.
Najgore je što nije uvijek „samo baterija“.
Zna koji senzor poludjeti, ostane nešto u laganoj potrošnji, povlači struju cijelu noć pa ti isprazni akumulator kao da si cijelu večer slušao muziku na kontaktu.
U kabini sve izgleda normalno, ali negdje duboko elektronika ima svoj tulum.
Hladnoća? Tu su stari akumulatori gotovi.
Onaj od 4–5 godina na -5 °C odjednom pokaže pravo lice.
Auto vergla sporo, svjetla malo „dišu“, radio se resetira… to su ti prvi znakovi da je vrijeme za promjenu, ne za „ma izdržat će još jednu zimu“.
Moj savjet, onako zemaljski: jednom godišnje, prije zime, u lokalni servis ili kod autoelektričara — test akumulatora i alternatora.
To traje kraće nego kava, a može ti uštedjeti 150–200 € za šlep i živce na parkingu.
I nikad ne ignoriraj lampicu punjenja.
Ako se upali jednom i ugasi, dobro.
Ako se vraća, to je poziv na akciju, ne „ukras na bordu“.
Mijenjaj na vrijeme i 308‑ica će ti paliti „na zub“ još dugo.