Problemi s Peugeotom 5008 znaju biti skupi ako ih ne prepoznamo na vrijeme, pa odmah prelazim na ono što stvarno treba znati.
Najčešći kvarovi na Peugeot 5008 su: otkazivanje električnog servoupravljača, brza istrošenost prednjih spona i stabilizatora, kvarovi amortizera, začepljen DPF na dizelima (posebno u gradskoj vožnji), povećana potrošnja ulja na 1.2 PureTech motorima, problemi s elektrikom (ekran, senzori) i povremeni kvarovi automatskog mjenjača.
U nastavku objašnjavam kako na vrijeme prepoznajem svaki od tih kvarova i koliko tipično košta popravak.
Kvarovi električnog servoupravljača i pomoći pri parkiranju
Ako voziš Peugeot 5008 dulje od par godina, šanse su da ćeš se prije ili kasnije upoznati s njegovim električnim servo upravljačem i parking asistom — ali onako, iz one loše, skupe perspektive.
Prvi znak da nešto ne štima? Volan odjednom postane „teži“. Nije to kao kad napumpaš gume na 1,6 pa ti se čini trom, nego baš osjetiš da se pri parkiranju moraš namučiti. Neki vlasnici mi kažu: „Kao da mi je auto preko noći skinuo utege s teretane i bacio ih u volan.“
Uz to, dogodi se kratki gubitak servo‑pomoći u vožnji — trenutak panike, pa se sve vrati u normalu. A znaš onaj čudan, električni zzz‑zvuk ili neujednačen odziv volana? To nije „karakter auta“. To je upozorenje.
Kod parking asista priča je još „zabavnija“: senzori odjednom šute, pište bez razloga ili potpuno polude u uskoj garaži. Jednom sam se naslonio na zadnji branik 5008‑ice samo da vidim zašto stalno pišti — senzor je bio doslovno napola zalijepljen starim silikonom. Naravno da je davao krive informacije.
Što stvarno pomaže? Ne preskakati nadogradnje softvera u ovlaštenom servisu. Zvuči dosadno, ali softver kod tih sustava radi kao mozak — ako je star, ponaša se zbrkano. I povremeno dati nekome da provjeri senzore parkiranja i upravljačke jedinice, pogotovo nakon udarca u branik ili većeg servisa.
Zašto sve ovo shvatiti ozbiljno? Zato što popravak može otići i preko 2.000–2.100 € (bivših 15.000 kn), ovisno što je krepalo — motor servo upravljača, elektronika, senzori… Tada shvatiš da je onih sat vremena godišnje u servisu bila najjeftinija investicija u živce.
Prednje ogibljenje: kucanje, lupkanje i prerano trošenje
Ako voziš 5008-icu već neko vrijeme, kladim se da si barem jednom čuo ono tupavo „klonk“ sprijeda kad pređeš preko rupe, ležećeg ili onih groznih kocki u centru.
Nije to „normalan Peugeot zvuk“, kako ti znaju reći u kvartu. To je vrlo često prvi šapat da je nešto u ovjesu već umorno prije vremena.
Kod mene je krenulo nevinim kucanjem na manjim rupama. Mislio sam: „Ma to je plastika, nešto u pretincu zvecka…“.
Tjedan dana kasnije—volan počne lagano titrati preko svake neravnine. Na većim ležećima, kao da auto kratko „zapliva“.
U servisu su me samo pogledali: spone, krajnici i stabilizatori bili su već na pola karijere, a auto tada nije imao ni 120 tisuća km.
Logika je jednostavna: prednji ovjes na 5008-ici radi prekovremeno. Težak nos, obiteljski auto, puna kabina, kočenje, rupe…
I onda se pojavi *klonk*. Ako ga ignoriraš, vrlo lako završiš s raširenim računom: umjesto jednostavne zamjene spone za par desetaka eura, odjednom mijenjaš pola prednjeg kraja.
Nekakva realnost?
Popravci koji uključe spone, krajnike, stabilizator i po koji amortizer bez problema dođu 260–660 €. To je onaj iznos koji ti fino pojede godišnji u Makarskoj.
Praktično rješenje?
Čim čuješ prvo kucanje ili osjetiš da ti volan pojačano zadrhti preko neravnina, svratiti na dizalicu — ne na kavu.
Traži da ti provjere:
- spone i krajnike volana
- stabilizatore
- amortizere i gumene čahure
Pola sata pregleda godišnje ti doslovno može uštedjeti nekoliko stotina eura i, iskreno, živaca.
Jer ništa ne ubije gušt vožnje kao auto koji svaki ležeći policajac pretvori u bubnjarsku probu.
Začepljenje DPF-a (dizelskog filtra čestica) i problemi s regeneracijom
DPF na 5008-ici na papiru zvuči super — manje čestica, „čišći“ dizel, mirna savjest. U praksi? Često nova glavobolja, pogotovo ako ti je auto većinu vremena gradski taksi za vrtić–trgovina–posao krug.
Filter funkcionira kao mreža koja hvata čađu, a povremeno se „samočisti“ tzv. regeneracijom. Auto tad digne temperaturu ispuha, doslovno spali naslage. Problem nastane kad ti baš tada staneš pred Konzumom, ugasiš motor i prekineš proces. Nekoliko takvih prekida zaredom i počne cirkus: auto trom, troši litru više, ventilator urla nakon gašenja, a DPF lampica te gleda kao da si sve sam tražio.
Ja sam jednom na starom 308 HDi tri puta zaredom prekinuo regeneraciju jer sam stalno vozio „tri ulice dalje“. Završilo je prisilnom regeneracijom kod majstora i računom od 120 € koji se baš ne zaboravlja.
Što onda s 5008-icom? Ako se već voziš po gradu, pomaže par navika:
– Kad se upali DPF lampica ili osjetiš da je auto „teži“, *nemoj* odmah gasiti motor nakon kratke vožnje.
– Uhvati 20-ak minuta obilaznice ili autoceste, treća/četvrta brzina, oko 2.000–2.500 okr./min. Motor treba *temperaturu*, ne brzinu od 180 km/h.
– Ignoriraš lampicu tjednima? Tu već pričamo o profesionalnom čišćenju (70–150 €) ili, u gorem scenariju, novom filtru koji ide u raspon i preko 1.000 €.
DPF nije „zlo“, ali traži da mu povremeno daš ono što mu fali u gradu — dužu, mirnu vožnju bez stalnog gašenja. Kao kava u miru, a ne „na brzinu u hodu“.
Velika potrošnja ulja i naslage na karikama klipova na motoru 1.6 PureTech
Kod 1.6 PureTech-a u 5008-ici potrošnja ulja je ona tema koju svi znaju, ali nitko ne voli priznati. Auto ide fino, nema dima, sve šljaka… a onda jednom otvoriš čep i vidiš – suho skoro ko Sahara.
Da ti dam okvir: normalno je da taj motor popije oko 0,3–0,5 l na 1.000 km. Kad krene gutati 5–6 deci uz mirnu vožnju ili 7–10 deci kad ga voziš življe, to više nije “ma pusti, normalno je”, nego crvena lampica u glavi.
Najčešće je priča ista: klipni prstenovi se zapeku od naslaga i više ne brtve dobro. Kao da nosiš trenirku s rastegnutom gumom — sve “curi” gdje ne treba.
Ja sam jednom na službenom 5008 išao Zagreb–Split–Zagreb, autoput, 140 km/h tempomat, i tek doma provjerim šipku. Pao sam na zadnju crticu. Mehaničar me samo pogledao i rekao: “Pa tko ti je kriv kad *ne gledaš* ulje…”
Zato, ako si tek uzeo auto ili si blizu 100.000 km, napravi si malu rutinu:
- prvih 2–3 tisuće km prati koliko troši — ne napamet, nego zapiši
- provjeravaj razinu svakih 1.000 km, bez iznimke
- mijenjaj ulje na 10.000 km, ne na 25.000 kako vole knjižice
Ako skužiš da potrošnja polako raste, nemoj čekati da krene plava dimna zavjesa iza tebe. Puno puta pomogne kemijsko čišćenje klipnih prstenova dobrim aditivima (Liqui Moly, BG, slično) prije nego dođeš do skupog raskapanja motora.
U prijevodu: malo pažnje i par litara ulja na vrijeme — umjesto par tisuća eura kasnije.
Elektronička upravljačka jedinica i poteškoće u infotainment sustavu
Ako te išta može izbaciti iz takta na 5008-ici, to nije dizel ni turbina, nego — struja. Ne ona iz zida, nego ova u kutijama s čipovima.
ECU, ta famozna elektronička upravljačka jedinica, zna se ponašati kao mobitel kojem je dosta svega. Na sekundu ti zasvijetli pola kokpita: „greška motora“, „ESP neispravan“, „kočioni sustav“, pa sve nestane kao da ništa nije bilo. Auto vozi normalno, ti ostaneš gledati u volan i pitaš se: *jesam luda ili je auto lud?*
Jednom sam bio suvozač u 5008-ici na putu do Zadra — u 10 minuta tri različita upozorenja i nijedno se više nije vratilo. Vlasnik samo slegne ramenima: „Ma to ti je Peugeot, živ je.“
Infotainment je posebna priča. Ekran se zaledi baš kad trebaš navigaciju, dodir odjednom ne reagira, Bluetooth se otkači usred razgovora s poslom… i tako završimo s mobitelom u držaču za čaše, kao da vozimo Clio iz 2006.
Ono što stvarno pomaže nije nikakva magija, nego — dosadno održavanje. Redovne softverske nadogradnje kod ovlaštenog ili dobrog specijalista često smire te „živce“ elektronike.
Ako primijetiš da se ista greška ponavlja, nemoj čekati dok se auto jednom stvarno ne uvrijedi i odbije upaliti. Kratka dijagnostika te košta malo vremena i živaca, a može spriječiti račun od 130 do 400 € za popravak elektronike.
Moj savjet: kad ideš na servis, traži da ti provjere softver i zapišu sve greške, čak i ako se više ne vide. Auto možda šuti, ali ECU pamti. I upravo to ti kasnije može uštedjeti i novac i jedno dobro psovanje na autoputu.
Kvarovi sustava klimatizacije i slabo grijanje/hlađenje u kabini
Kod 5008-ice klima je često kao naš HEP zimi — radi, ali nekako na pola snage. Pogotovo kad vani grize minus, a iz ventilacije izlazi „mlako, ali s namjerom“, ili ljeti kad auto urla na 35 °C, a hlađenje se ponaša kao da je na godišnjem.
Ljudi se najčešće žale na ovo: u kabini čas sauna, čas frižider. Podesiš 22 °C, a auto te ili ispeče ili rashladi do kostiju. I onda još infotainment poludi — zamrzne postavke klime, neće promijeniti jačinu puhanja, ili sam od sebe prebaci zrak na noge. Kao da ti netko iz sjene sabotira udobnost.
Meni se jednom dogodilo na starijem Peugeotu: vožnja do mora, klinci straga tope se, naprijed ledeno. Mijenjaš postavke, gasiš, pališ… ništa. Na kraju ispadne da je riknuo mali senzor temperature u kabini. Dio sitan, živci skupi.
Kod 5008-ice uzrok može biti svašta: od zakasnelog software updatea, preko zaprljanih senzora, do polu-umornog kompresora. Račun u servisu? Otprilike od 70 do 270 € — ovisno je li riječ o „klik i gotovo“ ili „skidamo pola armature“.
Što *stvarno* pomaže:
- redovno mijenjati filter klime (ne čekati da zamiriši po podrumu)
- barem jednom godišnje napraviti dezinfekciju i kontrolu tlaka plina
- reagirati kad primijetiš prve oscilacije u temperaturi, a ne kad ti se stakla počnu magliti u srpnju
U prijevodu: klima na 5008-ici može biti vrlo pristojna, ali traži malo pažnje. Ignoriraš prve znakove — plaćaš kasnije. U eurima i u živcima.
Pražnjenje baterije, problemi s pokretanjem zbog električnih kvarova i problemi s punjenjem sustava
Znaš ono kad ujutro siđeš do auta, imaš pet minuta fore do posla… i Peugeot samo klikne, pa mrtva tišina? Nije drama iz filma, to je klasičan električni “ghost” u 5008-ici. Auto parkiran, sve izgleda normalno, a akumulator se prazni kao da netko tajno puni mobitele u gepeku.
Kod tih modela često ostane budan neki modul — radio, BSI, alarm, pa čak i banalna lampica u prtljažniku. Auto bi trebao “zaspati” nakon par minuta, ali ako elektronika ne odradi svoje, struja curi cijelu noć. Doslovno kao da ti netko ostavi otvoren prozor usred bure.
Simptomi su uglavnom isti: prvo primijetiš da vergla duže, pogotovo kad je hladno. Svjetla na kratko “udahnu” pa potamne kad pališ. U kabini sve živi svoj život — gasi se ekran, resetira se sat, prozori rade čas ovako, čas onako.
Jednom sam s prijateljem prošao mini-pakao s 5008-icom: dva nova akumulatora u godinu dana, svaka zima ista priča. Na kraju je ispalo da mu alternator nije punio kako treba, a masa na karoseriji bila je toliko korodirana da je pola struje jednostavno nestajalo. Račun? Oko 180–250 € za kvalitetan akumulator + još toliko za popravak punjenja. Lijep mali godišnji, samo bez putovanja.
Ako hoćeš sebi uštedjeti živce:
- tu i tamo izmjeri napon akumulatora (12,6 V i više u mirovanju je zdravo)
- baci oko na remen i alternator — ako cvili ili slabo puni, reagiraj odmah
- očisti i stegni mase, posebno na karoseriji i motoru
A ako sumnjaš na ozbiljno strujno curenje, ne lutaj. Spoj na ampermetar, dijagnostika kod nekoga tko zna raditi Peugeote — to ti je razlika između “upalio je iz prve” i “zovi šlep”.