Renault Trafic Passenger je prostran i udoban, ali ima nekoliko tipičnih kvarova koje moram jasno istaknuti prije kupnje ili dužeg korištenja.
Najčešći kvarovi na Renault Trafic Passengeru su začepljen DPF, istrošen turbo, neispravne dizne, zaprljan EGR ventil, kvarovi instalacije (pogotovo mase), istrošen zupčasti remen i problemi s mjenjačem ili kvačilom. Redovito ulje, pravovremena izmjena remena, kvalitetno gorivo i česta vožnja izvan grada bitno smanjuju rizik.
U nastavku detaljno prolazim što točno otkazuje, po kojim simptomima ćete to prepoznati i kada je popravak još isplativ.
Problemi sa začepljenjem i regeneracijom DPF-a na 2.0 Dci motorima
Ako voziš Renault Trafic 2.0 dCi po gradu, pogotovo onaj klasik ruta “vrtić – dućan – doma”, DPF ti je vjerojatno već par puta digao živce. Nije da se taj filter baš voli budit za kratke relacije. On treba *šetnju*, ne samo skok do pekare.
Prvi znakovi da se guši? Upali se lampica, auto postane “lijeni ponedjeljak”, gubi snagu kod preticanja, iza tebe više dima nego na ćevapima u Vrgorcu, a potrošnja ode gore pola litre, litru.
Jednom sam s jednim Traficom vozio Split–Trogir u špicu, sve kratke relacije, i nakon mjesec dana — DPF cirkus, prisilna regeneracija kod majstora.
Motor ti zapravo poručuje: “Daj mi malo autoceste.” Idealno? Svakih tjedan‑dva odradi 20–30 minuta vožnje u trećoj ili četvrtoj brzini, oko 2.000–2.500 okr/min, barem 80–100 km/h. To mu je kao dobra sauna — ispeče čađu i pročisti se.
Ako i nakon takvih vožnji i dalje pali lampicu, ne forsiraj. Tu već priča ide prema profesionalnom čišćenju DPF‑a. Kod nas čišćenje ispadne, okvirno, 120–250 €, ovisno gdje ideš i u kakvom je stanju filter.
Ako to ignoriraš i nastaviš vozit “dok ide”, lako dođeš u situaciju da moraš kupovati novi DPF za 700–1.000 € i još plaćati ruke.
Bit priče? Povremeno mu daj dužu vožnju, prati lampice i ne preskači servisne intervale. DPF nije bauk, samo traži malo poštovanja… i koju ozbiljnu vožnju, ne samo gradski đir.
Kvarovi injektora, curenje dizela i teško pokretanje
Kad si već držao DPF pod kontrolom i mislio “to je to, riješio sam najgore”, kod Trafic-a ti se često jave – injektori. Pogotovo na dizelima koji su već prošli pola Europe i nazad.
Prvi znak? Ujutro pališ, on vrti, vrti… i tek onda upali. Zimi još gore. U leru lagano podrhtava, a kad stisneš gas, iza tebe oblak crnog dima kao da snimaš spot za turbofolk.
Kod ranih Trafic II (1.9 i rani 2.0 dCi) česta je ona klasična priča: “zapečeni” injektori i curenje dizela oko njih. Ne vidiš odmah lokvu, ali osjetiš miris, auto postane trom, a potrošnja ode pola litre – litru gore bez pravog razloga. Kao da ti netko stalno drži ručnu malo povučenu.
Ja sam jednom ignorirao to lagano “zviždanje” i miris dizela u kabini. Mislio sam: “ma to je samo hladnoća”. Završilo je time da sam mijenjao ne samo brtve, nego i dio visokotlačnog voda. Račun? Oko par stotina eura, umjesto 40–50 € da sam reagirao na vrijeme. Klasična škola života na četiri kotača.
Što stvarno pomaže? Ne filozofirati — filter goriva mijenjaj redovno, ne tek kad se začepi do kraja. Kod svakog servisa baci oko na područje oko injektora: ako vidiš masne tragove, čuješ šuškanje ili osjetiš miris dizela nakon vožnje, to nije “normalno za dizel”. To je upozorenje.
Na prve simptome otići kod majstora da napravi test povrata goriva i pritiska. Nekad prođeš samo s brtvama za sitan novac, a ako čekaš, ode i sam injektor, pa i pumpa visokog tlaka. A to ti je već ona razina kvara gdje ozbiljno počneš gledati oglase za drugi auto.
Trošenje turbopunjača, gubitak snage i prekomjerna potrošnja ulja
Na Traficu ti je turbo kao tihi suvozač — dok je zdrav, ne čuješ ga, ne misliš na njega.
Ali kad krene piti ulje kao da je džabe i odjednom ti kombi vuče kao da vučeš kamp-prikolicu uz Velebit… znaš da je priča otišla u krivom smjeru.
Prvi znak koji najčešće svi ignoriraju? Auto više “ne ide kao prije”, ali kažeš si: *“Ma to sam se ja naviknuo…”* Nisi.
Istrošen turbopunjač fino ti ukrade onih par ključnih konja baš kad ti trebaju — pri pretjecanju kamiona na A1 ili kad je kombi pun alata, gips ploča i još troje ljudi.
Osjeti se to ovako: kombi sporije primi gas, trebaš više “stiskati” da uhvatiš brzinu, a uzbrdo ga moraš držati u nižoj brzini dulje nego što si navikao.
A onda kreće ulje. Odjednom stalno sipaš pola litre, litru… pa opet. Na čepu je sve masno, a u retrovizoru pri jačem gasu kratki oblak plavičastog ili sivog dima.
To ti je već ozbiljan alarm, ne “sitnica”.
Iskreno — i sam sam jednom ignorirao taj dim. Mislio sam, stariji dizel, to je normalno. Završilo je tako da se turbo raspao, a komadići otišli u motor.
Račun? Gotovo za jedan pristojan godišnji odmor na moru.
Ako želiš to izbjeći:
- gledaj šipku ulja barem jednom mjesečno, ne samo kad zasvijetli lampica
- baci pogled na asfalt ispod auta gdje inače parkiraš, traži masne fleke
- kad netko iza tebe blica i maše rukama, možda ne psuje — možda vidi tvoj dimni performans
Čim posumnjaš na turbo, ne razvlači. Kratak pregled kod dobrog mehaničara te može spasiti totalke motora i hrpe živaca.
Nakupljanje ugljika na EGR ventilu uzrokuje oklijevanje i nepravilan rad motora
Ako ti se Trafic počne ponašati kao da ga netko drži za branik baš kad treba krenuti, velika je šansa da EGR ventil glumi primadonu. Kod tih motora vrijedi ono staro: čim se nakupi čađe, kombi počne trzati, gušiti se i vuče kao da u gepeku imaš vreću cementa viška.
Prvi signali? Nije to ništa spektakularno, više onako… sitne živcirajuće stvari. Slabije ubrzava kad se uključiš na obilaznicu, u leru radi grublje nego što pamtiš, potrošnja ti ode gore za pola litre – litru, a check engine se upali taman kad ti se najmanje da stati. Znaš ono, klasično.
Ja sam prvi put EGR ozbiljno shvatio kad mi je Trafic počeo trzati na laganom usponu iznad Delnica. Gas do pola, a on se guši. Malo dima iza, i odmah znaš da to neće “samo od sebe proći”. Skinuo ventil, unutra siva-bijela “kora” čađe, kao da gledaš dimnjak, ne dio motora.
Kod tih vozila EGR je posebno osjetljiv ako ga voziš po gradu, kratke relacije, stalno paljenje-gasenje. Motor se ne zagrije kako treba, ispušni plinovi su prljaviji i sve to lijepo sjedne u ventil. Kao kad u kuhinji uvijek kuhaš, ali nikad ne očistiš napu.
Što se stvarno isplati:
- svako malo baciti oko na EGR i povremeno ga očistiti, pogotovo ako ti je ruta “vrtić–dućan–posao”
- točiti pristojno gorivo (ne nužno najskuplje, ali iz provjerenih pumpi) i mijenjati ulje kako piše, ne “kad stignem”
- čim osjetiš jače trzaje i vidiš dim više nego inače, odmah testiraj EGR — ne čekaj da te šlep služba podsjeti
Kad je ventil zbilja umoran, zamjena obično vrati onaj osjećaj da kombi opet “diše”: bolji odaziv na gas, mirniji ler i manja potrošnja. Ukratko, manje živaca, više kilometara.
Električni kvarovi u ABS-u, zračnom jastuku i upravljačkim modulima instrumentne ploče
Kad god misliš da si s Traficom završio priču s EGR‑om i da auto *napokon* diše kako treba… on ti izbaci novu epizodu — ovaj put u glavnim ulogama: ABS, airbag i instrument ploča. I to ne nježno, nego diskotekarski. Lampice trepere, zvuk “ding” svira, a ti ne znaš bi se smijao ili plakao.
ABS lampica koja stalno gori? Vrlo često banalna stvar — vlaga u senzoru na kotaču ili u konektorima. Kao kad ti mokre tenisice stoje danima u gepeku, pa se sve počne čudno ponašati.
Airbag greška “bez razloga”? E, tu već znam napamet: konektori ispod sjedala. Dok kliziš naprijed‑nazad po tračnicama, kabeli dobivaju svoje batine. Jednom sam pola dana rastavljao sjedalo, a na kraju je kriv bio jedan jadni oksidirani pin…
Instrument ploča koja se povremeno totalno ugasi — mrtav sat, mrtvi pokazivači — najčešće je stvar same ploče ili mase na karoseriji. Loša masa je kao loš Wi‑Fi: sve je spojeno, ali ništa ne radi kako treba.
A kad ti sat sam od sebe krene u “restart” kao stari Windows, često je problem u kutiji osigurača ili labavom kontaktu unutra.
Ako želiš mirniji život: povremeno podigni tepih, zaviri u kutiju osigurača, pogledaj ima li tragova vode oko nogu suvozača i ispod sjedala.
Ne spajaj žice “na brzinu”, bez dijagnostike — to kratkoročno radi, a dugoročno te košta i živaca i novaca. Bolje je jednom otići na CLIP ili ozbiljan dijagnostički tester, nego kasnije loviti duhove po instalaciji.
Problemi s remenom razvodnog mehanizma i pomoćnim remenom koji dovode do oštećenja motora
Na Trafiću (i sličnim Renault/Nissan dCi kombijima) razvodni i pomoćni remen nisu “još koju sezonu pa ćemo”. To je kao hodati po rubu krova i govoriti “ma držat će” — drži, dok ne padneš.
Razvodni remen se kod većine ovih motora mijenja negdje između 60.000 i 100.000 milja, ovisno o motoru i uputama proizvođača. I ne, to nije “marketinški trik servisa”. Kad pukne, klipovi se sudare s ventilima, ventili se iskrive, bregasta najčešće strada… i odjednom si na računu od par tisuća € umjesto na preventivnih 400–800 € za set remena i rad.
Jednom sam gledao Trafica koji je došao šlepom. Vlasnik: “Ma nešto je lagano zveckalo par dana, mislio sam da je plastika.” Nije bila plastika. Razvodni remen se “počupao”, preskočio zube i motor je doslovno umro na parkingu ispred Lidla. Račun za generalnu? Toliko da je ozbiljno razmišljao prodati kombi u dijelovima.
Zvuči grubo, ali ovdje vrijede jednostavna pravila:
– čuješ čudno zveckanje, šuštanje ili osjetiš da motor radi grublje nego inače — ne filozofiraš, ideš mehaničaru
– vidiš napuknuća, “dlakave” rubove ili poderotine na remenu — nema “ajde još turu do mora”, odmah zamjena
– pomoćni remen: ako ti odjednom otvrdne volan ili se upali lampica akumulatora, to je ozbiljan znak, ne “sitnica za kad stignem”
Najopasnije je odgađanje. Pomoćni remen kad se raspadne zna uletjeti pod razvodni, blokirati ga i napraviti rusvaj u motoru. Zato bolje kava manje mjesečno, a remen na vrijeme — jeftinije je i mirnije se spava.
Trošenje mjenjača i spojke, buka ležaja i teško uključivanje stupnjeva prijenosa
Mjenjač i kvačilo na Trafiću nisu potrošna roba tipa metlica brisača — to su skupi sklopovi koji polako umiru ako ih pustiš “dok ide, ide”.
I kad počnu davati znakove da su pri kraju, to nikad nije u idealnom trenutku, nego taman kad si pun kombi alata ili robe.
Prvo što ljudi osjete? Papučica kvačila više nije ona stara. Jedan dan hvata pri dnu, drugi dan visoko gore. Uz to se pojavi ono lagano grebanje pri ubacivanju u drugu ili treću… i onda ti majstor kaže: “Ma vozi, to ti je normalno.” Nije.
Teško šaltanje često znači istrošene sinkrone ili da je ulje u mjenjaču odavno dalo svoje. Niski nivo ulja u Trafićevom mjenjaču zna tiho raditi štetu godinama, a onda odjednom — struganje, zvrndanje, pa i ispadanje iz brzine.
Ležajevi kad krenu, čuješ ih kao tihi “zvrk” koji prati brzinu vozila, a ne okretaje motora. To je onaj zvuk koji prvo čuješ samo s otvorenim prozorom uz zid garaže, a kasnije i preko radija.
Vibracije pri promjeni brzine? Vrlo često dvomaseni zamašnjak koji se raspada. To je onaj neugodan osjećaj da ti se pod nogama nešto trese kao stari tramvaj.
Iskreno — i ja sam jednom vozio “još ovu sezonu”, pa završio s generalnom mjenjača i novim kvačilom za cifru od oko 800–1.000 € umjesto da sam na vrijeme reagirao s 150–200 € za ulje, semeringe i podešavanje.
Pravilo koje vrijedi za svaki Trafić: čim se pojavi nova buka, promjena u hodu papučice ili brzine krenu “zapinjati”, ne čekaš vikend ni godišnji.
Staneš, zapišeš simptome, i odlazak majstoru stavljaš na vrh liste — jer svako odgađanje se vrlo brzo pretvori u skupi servis i par dana bez vozila.