Kvarovi na Tesli Model Y brinu mnoge vlasnike, pa odmah prelazim na ono što najčešće pođe po zlu.
Najčešći kvarovi na Tesli Model Y su: brže trošenje baterije (posebno pri čestom brzom punjenju), problemi s punjenjem i softverom (smrzavanje ekrana, bugovi), neravnomjerno trošenje guma i ovjesa, kvarovi kamera i senzora za Autopilot, te pucanje ili propuštanje staklenih panela i krova.
U nastavku objašnjavam kako ih rano prepoznati, smanjiti troškove i kada se servis stvarno isplati.
Degradacija baterije, pregrijavanje i visoki troškovi zamjene
Baterija u Modelu Y je kao srce nakon treće kave — radi, ali sve što radiš s njom ostavlja trag.
Svaki put kad “nagaziš” na autocesti Zagreb–Split i držiš 150 km/h, znaš onaj osjećaj kad se range počne topiti kao sladoled na suncu? To nije bug, to je degradacija.
Litij-ionska baterija se s vremenom troši. Prve dvije godine gubitak kapaciteta je obično blag, par posto, pa ljudi ni ne primijete. Onda dođu dulja putovanja, malo više Superchargera, ljetne gužve na Lučkom… i onda shvatiš da ti je realni doseg pao za 30–40 km.
Brza vožnja, stalna jurnjava i jako velike kilometraže — to su ti ubitačne kombinacije.
Najgori neprijatelj? Vrućina.
Ako ljeti vučeš do mora, klima na max, auto pun, vani 36 °C, i još se nakačiš na Supercharger usred dana… baterija ti to pamti.
Nisam jednom napravio tu glupost: stigao na odredište, auto topao, punjač usporio, a ja nervozan jer sam izgubio sat vremena.
I onda dolazimo do dijela koji zaboli novčanik.
Zamjena baterijskog paketa kod Tesle nije sitnica – govorimo o rasponu otprilike 5.000–10.000 €. To više nije “ah, promijenit ću akumulator”, to je razina polovnog Clija.
Što možeš napraviti da to odgodiš što je dulje moguće?
- ne drži bateriju stalno na 100 %; za svaki dan je 70–80 % sasvim dovoljno
- Supercharger koristi kad treba, ne iz navike
- ljeti pusti auto da se malo ohladi prije jakog punjenja
- jednom godišnje napravi provjeru zdravlja baterije u ovlaštenom servisu ili preko Tesline aplikacije
Nije poanta živjeti u strahu od svakog postotka, ali ako se malo prilagodiš, baterija će ti trajati dulje nego većina leasing ugovora.
Greške sustava punjenja i problemi s pouzdanošću kućnog punjača
Najslabija karika kod Tesle Model Y često nije baterija ni motor, nego — punjenje. Sve izgleda futuristički, auto šuti, ubrzava kao avion, a onda dođeš doma, utakneš kabel… i ništa. Ili puni 3 kW umjesto 11. Tu već krene lagano psovanje u garaži.
U praksi, problemi sa sustavom punjenja najčešće nisu “veliki kvarovi”, nego sitnice: elektronika u autu se posvađa s instalacijom u kući, konektor ne naliježe dobro, kabel je previše savijen ili je utičnica stara “još od Juge”. Auto to shvati ozbiljnije nego ti — i jednostavno odbije puniti.
Ja sam svojedobno krenuo štedjeti pa sam prvo stavio običnu šuko utičnicu. Greška. Kabel se grijao, punjenje je pucalo, a jednom mi je čak izbacilo osigurače usred noći. Nakon toga sam odradio ono što sam trebao odmah: pozvao ovlaštenog električara, povukli smo zasebnu fazu i ugradili Tesla Wall Connector. Od tada — mirna glava, mirna noć.
Računaj da će te pristojna instalacija kućnog punjača izaći okvirno 500–1500 €, ovisno o duljini kabela, stan/kuća kombinaciji i stanju postojeće instalacije. Nije malo, ali u praksi znači da se ne budiš ujutro s 12% baterije i upitnikom iznad glave.
Par stvari koje vrijedi napraviti:
- s vremena na vrijeme pogledaj kabel i utikač — tragovi čađe, taljenja plastike ili “čudan miris” su crvena zastava
- nemoj vješati kabel preko oštrog ruba vrata ili kapije
- ako auto često prekida punjenje, prvo provjeri instalaciju, a tek onda krivi Teslu
Dobra vijest? Kad jednom složiš kvalitetan kućni punjač, punjenje prestane biti “tema”. Auto se puni dok ti spavaš — kao da imaš vlastitu malu benzinsku pumpu u garaži, samo bez mirisa benzina i redova.
Elektronički i programski kvarovi (zasloni, senzori, sustavi za pomoć vozaču)
Na prvu, Teslin ekran izgleda kao iPad zalijepljen na armaturu i svi se oduševe.
Ali nakon par mjeseci korištenja shvatiš da je to i mozak auta *i* izvor pola tvojih živaca.
Zna se dogoditi da se ekran jednostavno “smrzne” usred vožnje. Klima radi, muzika svira, ali ništa ne reagira na dodir.
Jedan vlasnik mi je rekao da mu se to dogodilo na naplatnim kućicama — naravno, baš kad je trebao otvoriti virtualni pretinac za rukavice.
Rješenje često nije “ugasi–upali”, nego put do ovlaštenog servisa i malo čekanja.
Softverska ažuriranja su posebna priča. Auto ti javi da je stigao novi update, sve izgleda cool, a onda — tijekom instalacije auto ne možeš voziti.
Ako ti to “padne” usred dana, kad moraš po djecu u školu ili na posao, bit ćeš jako ljut.
Zato iskreno: nadogradnje planiraj navečer, doma, dok gledaš Netflix.
I provjeri imaš li dovoljno baterije, pogotovo kad dolazi veliki “map update” — zna progutati više energije nego što očekuješ.
Senzori i kamere su drugi osjetljivi dio priče.
Svaki njihov kvar direktno udara po Autopilotu i AEB-u.
To nisu igračke — ako kamera krivo “vidi” traku, auto može povući potez koji ti neće biti drag.
Popravci znaju ići od nekih 200 € pa do nekoliko stotina eura, ovisno što je krepalo.
Moj savjet: ne ignoriraj niti jedno upozorenje na ekranu.
Ako se neka poruka ponavlja, napravi screenshot, zapiši vrijeme i prijavi servis – bit će ti lakše kasnije dokazati što se događalo.
I povremeno, onako uz kavu, prođi kroz izbornike i provjeri je li sve ažurno i bez crvenih upozorenja…
jer kod Tesle, elektronika nije dodatak, nego *cijeli auto*.
Trošenje ovjesa, problemi s geometrijom kotača i prerano trošenje guma
Teslin Model Y ima jedan zgodan “hobi” koji ne piše u prospektu — polako ti jede ovjes, geometriju i gume, dok ti misliš da je sve savršeno jer nema ulja ni filtera za mijenjati.
Prvi znak da nešto ne štima često nije lampica na ekranu, nego ono sitno *lupkanje* preko ležećeg policajca. Mislio sam da umišljam, auto je bio na 40.000 km, “nov”.
Servis? Kažu: “Sve je u specifikaciji.” Dva mjeseca kasnije, amortizer pred kraj, guma pojela rub kao da sam 20 rundi vozio Grobnik.
Model Y je težak, moment od starta brutalan, i to se ne prašta: volan ti lagano vuče u stranu na autocesti, pri 130 km/h moraš stalno korigirati — to je često geometrija koja je otišla k vragu.
Kutovi kotača ne budu ni malo sretni kad par puta opališ rupu ili rubnik.
A gume… Tu većina doživi hladan tuš. Očekuješ 50–60 tisuća kilometara, a gazni sloj na stražnjima izgleda potrošeno nakon 25–30 tisuća, pogotovo ako voliš “kickdown” na izlazu iz zavoja.
Moment iz mjesta jede gumu brže nego što app stigne izračunati potrošnju.
Što se isplati raditi?
- bar jednom godišnje (ili nakon jačeg udarca u rupu) provjeri geometriju trapa
- rotiraj gume na 10–12 tisuća km, nemoj čekati “dok ne bude vremena”
- drži tlak kako piše na B-stupu, ne “odokativno” na pumpi
- slušaš li novo lupkanje ili poskakivanje preko neravnina — ne odgađaj ovjes.
Nije drama, ali ako ovo ignoriraš, umjesto jednog pregleda trapa za 50–70 € dobit ćeš račun za četiri gume + ovjes koji boli i tebe i novčanik.
Kvarovi zaslona osjetljivog na dodir i kvarovi centralne upravljačke jedinice
Ako si vozio Model Y više od par dana, brzo skužiš da onaj veliki ekran nije “šminka”. To ti je doslovno mozak auta. Bez njega nema klime, nema navigacije, nema svjetala, nema podešavanja vožnje… sve ide preko tog stakla.
I tu počinju problemi.
Prijatelju se ekran ugasio usred vožnje prema moru. Autopilot je i dalje radio, auto je išao normalno, ali bez brzine, bez pokazivača, bez ničega na ekranu. Voziš 130, a osjećaš se kao da imaš povez preko očiju. Nije zabavno.
Tipične zezancije?
– ekran se odjednom ugasi ili se restarta
– dodir reagira s pola sekunde kašnjenja pa prstom loviš klimu kao da igraš lošu mobilnu igru
– sustav se “smrzne” nakon nadogradnje pa čekaš da se probudi kao Windows 98
– ubodeš neki jeftini USB iz kineskog dućana, a auto krene bacati čudne greške
Jednom sam baš s USB-om nastradao — htio sam gledati snimke s kamera, a završio s time da se auto tri puta za redom restartao.
Servis mi je onako usputno rekao: “Dobro je, nije centralna jedinica otišla, to bi bilo oko 700–1.000 €.” Lijep način da ti ubrzaju puls.
Što se isplati raditi?
– *Uvijek* instaliraj službene softverske nadogradnje, ali kad imaš vremena, ne pet minuta prije posla.
– Ne guraj nepoznate USB stickove u auto kao da je to stari radio u Golfu 4.
– Čim primijetiš često smrzavanje ili samovoljna gašenja — ravno u servis, dok je možda još pod garancijom.
Najgore je čekati da “prođe samo od sebe”. Kod Tesle se sitna softverska glupost vrlo brzo pretvori u skupi kvar.
Kvarovi kamera sustava koji utječu na sigurnosne značajke
Koliko god Tesla Model Y djelovao “pametno”, njegove kamere su ti u biti samo — oči auta. I kad te oči počnu zezati, svi ti *cool* sigurnosni sustavi odjednom postanu kratkovidni. AEB, FCW, automatsko kočenje… sve to živi od slike koju kamera vidi. Ako kamera poludi, elektronika vozi napamet.
Prvi put sam to skužio kad mi je stražnja kamera počela treperiti kao stari CRT televizor. Jednom radi, jednom crni ekran. Rezultat? Auto počeo bacati upozorenja, AEB se povremeno gasio, a parkiranje je opet postalo “na retrovizor i živce”.
Na servisu su rekli: kabel vjerojatno oštećen. Račun? Negdje između 200 i 600 € — taman da ti pokvari vikend.
Drugi tip problema je još podmukliji: napraviš softverski update, misliš “dobio sam nove featuree”, a zapravo ti se kamera zbuni i traži ponovnu kalibraciju. Auto ti onda hladno kaže da neki sigurnosni sustavi nisu dostupni. Super, baš ono što želiš na kišnoj A1-ici.
Što se *stvarno* isplati raditi?
Ja sam si napravio malu rutinu:
- bacim oko na upozorenja na ekranu, ne klikam ih naslijepo samo da nestanu
- nakon svakog većeg updatea odem na prazno parkiralište i testiram kočenje i upozorenja pri malim brzinama
- ako kamera ijednom “zašumi”, zabljesne ili nestane slika — odmah servis, bez filozofije.
Nije stvar u tome da vjeruješ autu. Poanta je da znaš kad mu “oči” više nisu za volanom.
Pucanje vjetrobranskog stakla i ostalih stakala, curenje i srodni nedostaci
Vjetrobransko staklo na Modelu Y je kao Ahilova peta auta koji inače djeluje “svemirski”. Lijepo izgleda, tanko, moderno… ali kad kamenčić s autoputa pogodi pri 130 km/h, vrlo brzo prestane biti “futurizam”, a postane pukotina koja se širi kao paukova mreža.
Meni je prvi put napuklo na A1, ni čuo nisam udarac, samo poslije pauza na odmorištu i vidim crtu od par centimetara. Popravak je prošao relativno bezbolno — oko 80 € za injektiranje smole u oštećenje i poliranje. To je okvir: sitne napukline obično se rješavaju za 50–100 €.
Kad pukotina krene od ruba stakla ili ti uđe u vidno polje, tu je priča skuplja: nova šajba te realno izađe 300–600 €, ovisno ideš li preko osiguranja i kojeg dobavljača stakla dobiješ.
Kod Tesle je zeznuto što vjetrobransko staklo nije “samo staklo”. Tu su kamere za Autopilot, senzori za kišu… Ako staviš loše kalibrirano staklo, auto se može početi ponašati čudno — od blesavog automatskog brisača do toga da ti Autopilot paničari.
Zato se isplati otići u ovlašteni Tesla servis ili barem u radionu koja *zna* raditi kalibraciju kamera, a ne “ma to će samo sjest”.
Par praktičnih stvari koje mnogi ignoriraju:
- nagle promjene temperature ubijaju staklo — nemoj ljeti upaliti klimu na “arktik” dok je staklo užareno
- zimi ne tući led sa stakla metalnom strugalicom
- izbjegavaj voziti preblizu kamionima s rasutim teretom, pogotovo po riječkim i istarskim lokalnim cestama
I još jedan Tesla klasik: kondenzat u stražnjim svjetlima. Malo maglice unutra nije drama, ali ako se voda skuplja u lokve, onda kreću problemi s LED-icama i upozorenjima na grešku rasvjete.
To već vrijedi slikati, dokumentirati i rješavati preko garancije što prije, jer kad jednom voda “odradi svoje”, popravak ide iz tvog džepa.