Kia XCeed ima dobru reputaciju, ali vidim da te zanimaju baš najčešći i najskuplji kvarovi.
Najčešći problemi na Kiji XCeed su: curenje ulja i kvarovi turbine (posebno 1.0/1.4 T‑GDI), pregrijavanje zbog slabog hladnjaka ili termostata, kvarovi mokrog DCT mjenjača i istrošene spojke na ručnim verzijama, lupanje ovjesa (silen blokovi, krajevi spona), brzo trošenje diskova/pločica te povremeni kvarovi senzora i infotainmenta.
Ako znaš ove točke, lako ćeš pri kupnji ili servisu tražiti prave tragove.
Propuštanje motornog ulja i problemi s turbopunjačem na T-GDi benzinskim motorima
Motor XCeeda 1.5 T‑GDi je fora kombinacija štedljivog i živahnog… ali ima svoje mušice. Dvije, da budem precizan: *ulje* i *turbina*. Ako ih ignoriraš, ne spašava te ni najskuplji paket opreme.
Prvo ulje. Kad krene “puštati” negdje oko brtvi ili poklopca ventila, ne vidiš odmah lokvu na podu. Znaš kako skužiš? Auto ti odjednom troši više ulja nego kave na putu Zagreb–Split, a ispuh smrdi jače i boja mu je tamnija nego inače. Ako se to razvlači mjesecima, cilindri i katalizator to plate glavom. Doslovno sam jednom na dugoj vožnji svako drugo tankanje provjeravao šipku za ulje — nije glamurozno, ali mi je spasilo motor.
Turbina je druga priča. Kad je sve zdravo, XCeed povuče glatko, bez razmišljanja. Kad nije… auto postane trom, kao da vučeš kamp-prikolicu i kad je nema. Čuješ lagano “fijuu” ili šištanje pri gasu, a nekad se javi i žuta lampica motora. Ne mora odmah značiti najgore — često je samo aktuator ili senzor tlaka zraka koji rade svoje male drame.
Cijene? Računaj okvirno:
- popravak aktuatora ili boost senzora: oko 350–600 €
- nova turbina: otprilike 1.400–2.600 €
Kako da si olakšaš život? Provjeravaj ulje barem jednom mjesečno, pogotovo prije godišnjeg puta. Na servisu traži konkretno: “Bacite oko na turbinu, aktuator i senzor tlaka, molim.” Nije bed ispasti picajzlast — jeftinije je od jednog novog turbo seta.
Kvarovi rashladnog sustava i pregrijavanje motora
Ako voziš XCeed, hladnjak i rashladni sustav nisu “još jedna stavka u servisu” — to ti je praktički policija za temperaturu motora.
Zašto toliko dramatično? Zato što se kod XCeeda dosta često javljaju curenja rashladne tekućine i problemi sa senzorom temperature. Jedan dan sve normalno, drugi dan kazaljka skoči prema crvenom, a ti se pitaš je li stvarno vruće ili elektronika glumi.
Kad senzor počne slati krive informacije, ventilator se pali bez veze ili, još gore, *uopće* ne reagira kad treba.
Termostat je posebna priča. Ako zapne u zatvorenom položaju, rashladna tekućina ne kruži — kao da ti netko zatvori radijator usred zime. Par minuta vožnje po gradu, malo gužve kod rotorâ i temperatura ti se popne kao da voziš po pisti na Grobniku.
Kako to prepoznati u stvarnosti, ne samo u priručniku?
- Kazaljka temperature bježi prema crvenom: često fali rashladne tekućine ili termostat ne otvara.
- Osjetiš slatkast miris u kabini, pogotovo kad upališ grijanje: vrlo vjerojatno negdje pušta crijevo ili hladnjak.
- Mokre mrlje ispod auta nakon parkiranja: može biti puknuto crijevo ili samo labav spoj, ali oba scenarija traže brz pregled.
- Ventilator bruji stalno, i kad je motor hladan: senzor temperature šalje krivi signal.
Ja sam jednom ignorirao lagani miris “po antifrizu” i rekao si: “Ma, to je od auta ispred.”
Završilo je s promjenom brtve glave motora i računom koji je bio bliže četiri znamenke nego tri — u eurima, naravno.
Zato: prije dužeg puta baci pogled ispod auta, otvori haubu, provjeri razinu tekućine i spojeve crijeva.
To ti doslovno može biti razlika između par minuta provjere i motora koji završi na skupom, višednevnom “spa tretmanu” kod majstora.
Mjenjač s dvostrukom spojkom (DCT) trza, proklizava i preuranjeno se troši
Kad se konačno smiri priča s temperaturama motora, XCeed ti često baci novu “foru” — DCT mjenjač.
Znaš onaj osjećaj kad auto pri laganom kretanju trzucka kao početnik u autoškoli? To se dosta često počne događati između 30.000 i 50.000 km. Nije tragedija, ali živce dere.
Kod mene je krenulo nevinim laganim podrhtavanjem pri parkiranju unatrag… pa onda koji tjedan kasnije lagano proklizavanje pri ubrzanju na semaforu.
Točka hvata spojke odjednom je bila previsoko, kao da auto kaže: “Ajde ti malo više gasa pa ćemo vidjeti.” Tu već znaš da lamele i dvomaseni zamašnjak (DMF) više nisu u cvijetu mladosti.
Tehnički, priča je jednostavna: istrošene lamele i načeti DMF počnu trošiti ostatak sklopa, kao kad voziš na istrošenim tenisicama pa te nakon nekog vremena zabole i koljena i leđa.
DCT je super kad radi, ali ne voli nagla polijetanja, špice u gradu i držanje na “blagom gasu” na uzbrdici.
Novčano, računaj otprilike: set spojke 460–700 € (ovisno o brendu i majstoru), DMF još toliko, dakle lako se popneš na 900–1.400 € samo za dijelove.
I to bez ruku, naravno.
Ako hoćeš odgoditi taj trenutak:
– ne drži auto na uzbrdici na gasu, koristi ručnu
– izbjegavaj “šus” startove s punim gasom
– čim osjetiš prve trzaje ili miris spaljene spojke, ne ignoriraj — idi majstoru koji zna DCT, ne “prvom iza ugla”.
Mjenjač ti se neće zahvaliti porukom na ekranu, ali zahvalit će ti u kilometraži.
Trošenje prednjeg ovjesa, kucanje i škripa
Kod XCeeda je fora što se prvo svi natežemo s motorom i mjenjačem, a čim to riješiš — krene priča s prednjim ovjesom.
Ne spektakularni kvarovi, nego ona sitna, živcirajuća kucanja i škripanja preko svake gradske ležeće policije. Čuješ ih najčešće negdje oko 60–70 tisuća kilometara i onda više ne možeš *ne* čuti.
Najčešći krivci? Drop linkovi (krajevi stabilizatora) i gornji ležajevi amortizera. To ti je kao kad ti se razljulja stol u kuhinji — nije da se raspada, ali te izluđuje svaki put kad sjedneš.
Drop linkovi koji lupkaju preko rupa obično te izađu otprilike 230–400 € s radom, ovisno ideš li u ovlašteni ili kod “Mire što sve rješava”.
Ležajevi amortizera koji cvile pri zavijanju — računaj 290–460 €. Ako su amortizeri već umorni i volan počne lagano tresti pri većim brzinama, tu si već na 460–930 € za zamjenu u paru.
Jednom sam vozio XCeeda koji je “plivao” po autocesti. Nije bilo ničeg dramatičnog, ali auto je stalno tražio volan.
Na kraju: mrvicu istrošeni amortizeri, malo lufta u seleni, geometrija razbacana. Nije jedan veliki kvar, nego hrpa malih — i račun koji ti ne treba.
Praktično:
– Ako primijetiš neravnomjerno trošenje guma, ne filozofiraj, napravi geometriju. To ti zna doslovno spasiti jedan komplet guma.
– Pregled ovjesa barem jednom godišnje ili svakih 20.000 km. Pola sata na dizalici ti često uštedi par stotina eura i dobru dozu živaca.
I da, svako “ma to samo malo škripi” kod ovjesa vrlo brzo postane *skupo škripi* ako ga ignoriraš.
Prerano trošenje kočionih pločica i diskova
Kočnice na XCeedu većini rade sasvim pristojno, ali ima taj jedan detalj koji iskače: dio vlasnika se žali da se pločice troše brže nego na prethodnim autima, a diskovi znaju “pojesti” rubove kao da netko gricka metal.
Nije drama prvog reda, ali može skratiti sigurnosnu rezervu kad treba stati “ovdje i odmah”.
Kod mene u servisu smo vidjeli isti obrazac više puta. Ljudi dolaze uvjereni da je “Kia nešto fulala”, a onda vidiš: 80% vožnje po gradu, stalna start-stop rutina, uzbrdice prema Mirogoju ili prema Marjanu, pa još i povremeno “kasno kočenje” na obilaznici.
To je recept za ubrzano trošenje i na skupljim markama, ne samo na XCeedu. Čak i kad su pločice i diskovi original, fizika radi svoje — toplina jede materijal.
Jednom sam liku pokazao disk prstom: “Vidiš ovu stepenicu na rubu? To ti je kao kad đon na tenisici ode samo s jedne strane.”
Auto još koči, ali osjećaj na pedali postane drven, a u nuždi ti treba metar-dva više za zaustavljanje. Tih par metara je razlika između “uh, blizu” i zapisnika policije.
Ako se pitaš što napraviti: nemoj čekati da se čuje škripa. Na svakom većem servisu baci pogled na pločice, traži mehaničara da ti pokaže debljinu, ne samo da kaže “dobro je”.
Kad dođe vrijeme zamjene, računaj okvirno 150–300 € za pločice, a ako idu i diskovi, dodaš još 200–400 €.
Zvuči puno, znam… ali štedjeti baš na kočnicama je kao štedjeti na kožnom remenu na planinarenju — sjetiš ga se tek kad pukne.
Električne i senzorske greške koje utječu na sigurnosne sustave i infotainment
Kod mehanike barem čuješ da nešto ne štima — zaskripi, zašušti, procuri. Elektrika na XCeedu, pak, voli puknuti *tiho*. I onda ti se dogodi da usred vožnje prema moru infotainment jednostavno “zamrzne”, navigacija ostane na kadru od prije 20 km, a ti gledaš u ekran kao u ugašeni TV iz devedesetih.
Najčešće priče vlasnika idu upravo tako: ekran ukočen, radio radi napola, komande ne reagiraju. Nekima se instrumenti povremeno zatrepere kao diskoteka u Klubu Roko, drugima iskaču poruke greške za AEB ili sustav zadržavanja trake, pa se sustavi pomoći vozaču povremeno sami isključe i opet uključe.
Jednom mi je čovjek rekao: “Na A1 mi je auto javio da radar ne radi, a sunce, cesta suha, sve idealno.” Tipično — elektronika se zbuni kad joj je najdosadnije.
Što se tu zapravo zbiva? Najčešće je kriv softver, pokoji “bug” u infotainmentu ili osjetljivi senzori koji polude od malo prljavštine, soli ili loše mase u instalaciji.
Kod parkirnih senzora je klasik: pranje pod tlakom, pa voda ili vlaga uđu gdje ne bi smjele, i odjednom auto “vidi” stup koji ne postoji.
Ako imaš XCeed (ili ga planiraš), napravi si uslugu:
– povremeno ažuriraj softver infotainmenta,
– prije dužeg puta svrati na dijagnostiku,
– a kad ti prvi put iskoči čudna greška, nemoj je ignorirati “dok ne prođe”.
Nije stvar u živciranju zbog smrznutog radija — stvar je u tome da AEB i sustavi pomoći vozaču budu budni onda kad ti možda nećeš biti sto posto. Elektrika se ne čuje, ali zna itekako skupo naplatiti svoju tišinu.
Trošenje spojke i problemi s odabirom stupnjeva prijenosa na ručnim mjenjačima
Kod ručnih Kia XCeedova uvijek dođemo do iste teme: spojka i mjenjač. Ljudi se hvale potrošnjom, opremom, Android Autom, a onda šapnu: “Ali spojka mi već radi čudne stvari…”
Istina je, ti ručni mjenjači znaju biti osjetljiva točka, pogotovo ako se auto vrti po gradu, taksi vožnje, dostave, stalna stajanja na semaforu. Trošenje spojke se često javi već negdje oko 30.000–50.000 km. Nije kraj svijeta, ali nije ni jeftina šala.
Kako to osjetiš u vožnji? Prvo, papučica “grize” visoko — gotovo pri vrhu. Kreneš u brdo, dodaš gas, okretaji skaču, a auto se vuče kao da vučeš prikolicu punu cigli. Ponekad pri kretanju lagano podrhtava cijeli auto, kao da ti je prvi sat vožnje s instruktorom. Šaltanje zna biti tvrdo, uz lagano škripanje pri ubacivanju u drugu ili treću.
Financijska strana priče malo zaboli. Zamjena spojke ti je okvirno oko 460–700 € (ovisno o servisu i kvaliteti dijelova), a ako je u igri i plivajući zamašnjak, pripremi još otprilike 460–700 €. To je već ozbiljan godišnji odmor na Jadranu.
Ja sam jednom pametovao, ignorirao simptome “ma može još”, i završio na šlepu usred uzbrdice iznad Šestina. Račun u servisu me vrlo brzo prizemljio.
Ako XCeed voziš puno po gradu, vrijedi svako malo baciti oko na spojku — doslovno tražiš neugodno mirisanje po paljevini nakon jačeg uzbrda, čudne zvukove pri šaltanju, ili promjene u osjećaju papučice.
A na redovnom servisu tražiš da pogledaju spojku i mjenjač *namjenski*, ne samo “usput”. To ti je onih par minuta razgovora koji kasnije uštede par stotina eura i prilično živaca.