Sedam najčešćih kvarova na MG 3 ključno je znati prije kupnje, jer se većina ponavlja i brzo poskupljuje održavanje.
Najčešći kvarovi na MG 3 su: prerano trošenje spojke, problemi s ručnim mjenjačem, kvarovi alternatora i akumulatora, curenje ulja iz motora, oslabljeni ovjes (stabilizatori, seleni), zazor u letvi volana te sitni, ali česti problemi s bravama, podizačima stakala i airbag senzorima.
U nastavku objašnjavam kako svaku od ovih slabih točaka prepoznati na probnoj vožnji i što mehaničar treba provjeriti prije kupnje.
Slaba automatska transmisija i problemi s hibridnim sustavom
MG 3 Hybrid+ na papiru zvuči kao idealan mali hibrid za grad, ali ajmo biti iskreni — nije sve tako svilenkasto kako brošure obećavaju.
Prvo što vlasnici često primijete je mjenjač. Taj mokri dvostruki spojnički automatik zna se ponašati kao vozač koji tek uči „puštati“ kvačilo. Kod kretanja u koloni ili manevriranja po garaži osjete se lagana trzanja, kao da auto razmišlja pola sekunde predugo koju brzinu želi.
Meni se jednom dogodilo da pri parkiranju u rikverc auto jednostavno nije htio „uhvatiti“ brzinu. Nije bilo buke, ništa dramatično — samo neugodan osjećaj da ćeš blokirati rampu dok ljudi iza tebe već nervozno gledaju na sat.
Tu je ključna stvar: *ne forsirati*. Ako se D ili R ne uključi normalno, bolje stati, ugasiti, ponovno upaliti… a ako i dalje neće, zvati pomoć na cesti, ne igrati se s gasom.
Još jedna stvar koju vrijedi pratiti: tragovi ulja oko vanjskog filtera mjenjača. Sitno „znojenje“ lako se pretvori u pravi gubitak ulja, a onda mjenjač počne raditi grublje, kao da ste prešli 300.000 km, a ne 30.000.
Kad hibridni dio počne manje pomagati — primijetit ćeš to odmah. Potrošnja poraste, auto slabije povuče uz brdo, a onaj tihi, glatki start na struju postane rijetkost. Nije nužno kvar, često je samo stvar softvera.
Zato pri servisu ne prihvaćaj samo „pregledano je, sve je super“. Izričito pitaj za:
- nove softverske nadogradnje za hibrid i mjenjač
- vizualni pregled područja oko filtera ulja mjenjača
Mali hibrid može biti odličan gradski partner, ali traži malo pažnje — kao skuter koji voli redovito održavanje, samo što je puno sofisticiraniji.
Prerano trošenje spojke i ručnog mjenjača
Ako ti se na MG 3 kvačilo počne ponašati kao da je “od jogurta”, velika je šansa da nisu krivi ni Kinezi, ni “loša serija”, nego — naša svakodnevica: gradske gužve, nervoza i loše navike.
Sjećam se kad sam prvog MG‑a uzeo za probnu vožnju po Zagrebu. Kružni tok kod Remetinca, kolona do besvijesti. Lik ispred mene stoji NA KVAČILU cijelo vrijeme, auto mu lagano podrhtava, a noga mu visi na papučici kao da odmara na taburetu. Nakon par mjeseci takvog tretmana, lamela ode k’o burek na tržnici u subotu ujutro.
Kvačilo ti je doslovno potrošna roba. Svaki put kad radiš polukvačilo bez potrebe — recimo, “držiš auto na brijegu” samo papučicom umjesto da koristiš ručnu — stvaraš toplinu. Toplina jede lamelu. Ručni mjenjač dodatno pati ako brutalno šaltaš, bez osjećaja, ili preskačeš preporučene izmjene ulja jer “ma to traje vječno”.
Par sitnica spašava stvar:
Na semaforu spusti u neutral i makni nogu s kvačila, koristi kočnicu. Auto se neće “uvrijediti”.
U gužvi kreni pa stani odlučno, ne kao harmonika — stalno polukvačilo, malo gas, pa opet natrag.
Ulje mjenjača mijenjaj kako piše u uputama, ne kako kaže “striček iz kvarta”. Jeftinije je par desetaka eura nego generalka mjenjača.
Čim primijetiš da brzine ulaze teže, čuje se škripanje ili auto u trećoj “cupa” i proklizava pri ubrzanju — ne čekaj. Odeš majstoru dok je još šteta mala, umjesto da kasnije plaćaš cijeli set kvačila.
Na kraju dana — nije poanta voziti kao penzioner, nego znati kad trebaš biti nježan prema mehanici. Auto to uvijek vrati na računu za servis.
Električni kvarovi u alternatoru i sustavu punjenja
Kad već progutaš knedlu oko toga da su kvačilo i mjenjač potrošna roba, vrijedi dignut pogled još malo naprijed — tamo gdje živi alternator i ostatak sustava punjenja.
To je onaj dio auta o kojem *nitko* ne razmišlja dok ne ostane na parkingu s akumulatorom k’o mrtva riba.
Alternator ti je, praktički, kućni punjač za sve u autu. Ako on štrajka, auto se ne gasi odmah — samo polako umire. Prvo krene sitno: lampice na instrumentima plešu, svjetla dišu na škrge, radio se ponaša kao da lovi signal s Mjeseca.
Ako čuješ i čudan zveckav ili “cvileći” zvuk s prednje strane motora, pogodi tko je glavni osumnjičeni.
Jednom sam s Cliom završio na autocesti s akumulatorom koji je umirao doslovno pred očima — svjetla se gase, brisači pužu, a ja gledam u voltmetar iz one jeftine utičnice za upaljač.
Napon ispod 12 V u vožnji… bilo je jasno da alternator ne radi svoj dio posla.
Problem može biti banalan: remen klizi, španer popušta, konektor oksidirao. A može biti i ozbiljniji — kratki spoj u statoru zbog oštećene izolacije ili prevelike struje.
Tada se već priča u stotinama eura, ne u “par €.”
Par praktičnih stvari koje ti stvarno mogu spasiti živce:
– tu i tamo baci oko na napon punjenja (oko 14 V u vožnji je zdrava vrijednost)
– poslušaj motor bez radija i klime, baš slušaj remenje i “škrip”
– pogledaj ima li zelenih, zahrđalih spojeva oko akumulatora i alternatora
Mali rituali… ali često znače razliku između kratkog skretanja do servisa i šlepanja usred noći.
Curenje motornog ulja i povećana potrošnja ulja
Čim na kavi netko spomene MG3 i “neki čudan miris ispod haube”, meni odmah proradi alarm – ulje. Kod tog motora to ti je praktički prva stvar koju gledaš, ne treća. Nije to nužno katastrofa, ali ako se zanemari, lako postane.
Kod mnogih MG3, ulje voli pobjeći na brtvama i semerinzima. Nećeš ti to odmah primijetiti po vožnji, nego po onim masnim flekama na pločniku ili po mokrom karteru kad se malo sagneš ispod auta. Znaš ono kad parkiraš ispred zgrade, a susjed već diže obrve jer mu kaplješ po “njegovom” mjestu…
Ja sam jednom kod frenda skužio problem samo zato što sam osjetio miris zagorjelog ulja nakon kraće vožnje po gradu. Otvorimo haubu — sve djeluje normalno.
Ali ispod? Karter mastan, semering na radilici vlažan. Auto mu je “jeo” ulje, a on je mislio da je sve ok jer mu lampica ne svijetli. Lampica se javi tek kad je već kasno.
Zato, par stvari koje vrijede za svakog vlasnika MG3, bez filozofije:
– Baci pogled ispod auta barem jednom mjesečno. Suho je dobro, mokro je sumnjivo.
– Šipka za ulje nije ukras. Izvuci je svaka 3–4 tjedna, osobito prije dužeg puta.
– Ako primijetiš da dolijevaš decilitar po decilitar svakih par sto kilometara, to više nije “malo troši” — to može značiti istrošene karike ili brtve ventila.
– Drži se *točno* propisanog tipa ulja i intervala izmjene. Nije fora u “jeftinijoj litri”, nego u tome da kasnije ne plaćaš generalnu u vrijednosti pola auta.
Motor voli čisto, pravo ulje na pravom mjestu. Kad ga počne gubiti, to ti je kao da trčiš maraton u japankama — možeš neko vrijeme, ali neće dobro završiti.
Trošenje ovjesa, buka i prijevremeni kvarovi čahura (gumenih uložaka)
Ako si imao MG3 ili se voziš u njemu svaki dan, kladim se da znaš onaj osjećaj: auto fino pliva preko rupa, ali nakon par godina — čuješ prvo lagano zveckanje, pa tupo *“klonk”* kad pređeš ležeći policajac. To ti je klasična priča: ovjes pristojan, ali gumene čahure (bushingi) stare brže nego što bi trebao tvoj živac.
MG3 ovjes je zapravo dosta uglađen za klasu, ali kombinacija naših “šahovnica” od cesta i nešto mekših materijala u čahurama radi svoje. Jedan dan je sve tiho, drugi dan — krene sitno lupkanje straga, pa se auto u zavoju više “nag do bokova” nego što bi trebao. Nije to odmah drama, ali s vremenom izgubiš i udobnost i preciznost volana. Znaš ono kad moraš malo “korigirat” putanju usred zavoja? E, to.
Meni je prvi put na MG3 čahura prednjeg ramena odustala nakon nekih 35 tisuća kilometara. Mislio sam da je neka sitnica u gepeku zveknula… dok me majstor nije pozvao ispod auta i pokazao kako je guma već popucala. Nije skupo po komadu, ali kad dodaš rad, geometriju i usput mijenjaš stabilizatorske sponice — ode ti lagano 150–250 €.
Par savjeta iz prve ruke:
- na svakom većem servisu traži da *fizički* provjere ovjes, ne samo “pogledom odozdo”
- kad mijenjaš, mijenjaj u paru — lijevo i desno. Jeftinije je to napraviti jednom, nego se dva puta vraćati na optiku
- ako često voziš po rupama (realno, svi), razmisli o kvalitetnijim zamjenskim čahurama, ne najjeftinijima “s police”
Ovjes ti je kao tenisice: možeš ih nositi i kad su izlizane, ali nećeš daleko ni sigurno. MG3 nije iznimka.
Zazor upravljačkog sustava, kucanje i problemi s servo upravljačem
Ako MG3 dobro podnosi naše rupe, ležeće policajce i loše zakrpane asfaltne zakrpe, upravljački sustav je druga priča. Kad tu nešto krene štekati, vožnja više nije “malo neudobna”, nego potencijalno opasna. I to ne onako dramatično iz reklama, nego baš konkretno — auto ti ne sluša ruke.
Ono prvo što ljudi ignoriraju je luft u volanu. Kreneš ravno, a moraš stalno sitno korigirati… kao da voziš brod po Jadranu, a ne mali gradski auto. To znači da letva volana ili krajevi spona već šalju poruku: “polako odustajemo”.
Jednom sam uzeo MG3 na probnu vožnju po Zagrebu, Radnička–Heinzelova, i pri svakom prelasku preko šahta čuo sam tupo “klak”. Vlasnik kaže: “Ma to je normalno, kineski auto.” Nije. Kucanje pri okretanju volana ili prelasku preko rupa obično znači luft u letvi, sponama ili gumama ovjesa. Normalan zvuk je šum guma i lagano zujanje, ne mehanički “bat”.
Druga stvar — težak volan pri manevriranju. Ako ti se prilikom parkiranja čini da radiš trening za bicepse, a ne parkiraš auto, problem može biti u servo‑pumpi ili elektronici. Danas to više nije samo crijevo i ulje; elektronika dirigira sve. Kad ona poludi, prvo pati osjećaj na volanu.
Praktično: čim ti se javi prvi neugodan osjećaj u ruci ili čuješ čudan zvuk iz prednjeg kraja, ne čekaj da “postane glasnije”. Odeš na stručni pregled, platiš možda 40–60 € za ozbiljnu dijagnostiku, i znaš na čemu si. Jeftinije je od popravka nakon sudara… i svakako mirnije za živce.
Nedostaci unutrašnjih i sigurnosnih sustava (mehanizam sjedala, zračni jastuci, senzori)
Unutrašnjost auta je kao dnevni boravak na kotačima – ako nešto škripi ili ne “sjeda”, ne kvari ti samo živce, nego i sigurnost.
Kod MG3 se najviše priča o mehanizmu sjedala. Euro NCAP je u ranoj fazi primijetio da se naslon nije baš savršeno zaključavao. Poslije su rekli da je sve u granicama propisa, ali MG je svejedno najavio doradu sjedala do kolovoza.
Iskreno, ja bih ti rekao ovako: svaki put kad mijenjaš položaj sjedala, namjesti ga, malo jače “zalupi” leđima u naslon i provjeri drži li zubac. Nije znanstvena fantastika, više kao provjera brave na ulaznim vratima prije spavanja.
Slično je i sa zračnim jastukom vozača. Nije da ga vidiš, ne diraš ga svaki dan, ali želiš da odradi posao u onih par milisekundi kad sve krene po zlu.
Poboljšana verzija airbaga najavljena je do listopada, s naglaskom na frontalne sudare. Ako kupuješ MG3 oko tog termina, pitaj prodavača vrlo konkretno: *“Je li ova serija već s novim airbagom?”* — i traži to napismeno u dokumentaciji.
Što se MG Pilota tiče, tu imaš pomoćnika za upozorenje sudara i zadržavanje trake, s fizičkim tipkama (što je danas već luksuz, svi bježe na touch).
Ali elektronika je kao aplikacije na mobitelu — ako je nikad ne “otvoriš”, polako zastari.
Moj ritual: jednom mjesečno na praznoj cesti lagano pustim volan, provjerim prati li traku, i pogledam u izborniku ima li kakvih ažuriranja.
Tiho, bez panike, ali redovito. To je razlika između “imam sustav” i “mogu se na njega osloniti”.