Kvarovi na Nissan Qashqaiju brinu mnoge vozače, pa odmah dajem jasan pregled glavnih problema.
Najčešći kvarovi na Nissan Qashqaiju su vibracije prednjih kočnica, lupanje stražnjeg ovjesa, kvarovi CVT ili DCT mjenjača (softver i mehatronika), pojačana potrošnja ulja, problemi s EGR‑om i DPF‑om, osjetljivi senzori (ABS, parking) te poteškoće nakon zamjene zupčastog remena ako posao nije napravljen po tvorničkim uputama.
U nastavku razlažem kako prepoznati svaki od ovih kvarova i što točno tražiti kod servisa ili kupnje rabljenog Qashqaija.
Pretjerane vibracije prednje kočnice i prerana korozija diska
Ako voziš Qashqai i pri kočenju ti se volan trese kao stara perilica na centrifugi — nisi jedini. Prednji kočioni diskovi na ovom modelu imaju dvije klasične boljke: vibracije i preranu koroziju.
Problem kreće vrlo banalno: zaštita diskova je slaba. Voda, sol sa ceste i blato s prvog jesenskog pljuska ulete unutra i ostanu tamo. Diskovi počnu hvatati koroziju brže nego ograda uz more. Prvo ne čuješ ništa, ali osjetiš — lagano podrhtavanje pri kočenju. Onda postane ozbiljno: pri jačem kočenju pedala pulsira, volan pleše, a najbizarnije od svega, neki vlasnici kažu da najjače osjete vibracije dok auto stoji, klima radi, a oni drže kočnicu na semaforu.
Meni se to prvi put dogodilo na obilaznici oko Zagreba: 120 km/h, lagano kočenje, i cijeli auto se zatrese. Prva pomisao — “balans kotača”. Naravno, nije bilo to. Na dizalici se vidjelo sve: hrđavi rubovi, neujednačena površina diska, kao stara gramofonska ploča koju je netko ostavio na kiši.
Što realno možeš napraviti?
Prvo, povremeno baci oko kroz felge: ako vidiš debele naslage hrđe ili „valovit“ trag po disku, ne čekaj.
Drugo, ako vibracije postanu jače, nemoj pristati samo na “brušenje pa će biti dobro”. Traži provjeru i, po mogućnosti, ugradnju modificirane zaštite diskova uz zamjenu diskova i pločica.
Treće, prve simptome shvati ozbiljno — to nije samo nervoza u volanu, nego i duži zaustavni put kad ti je najmanje potrebno.
Kočnice nisu mjesto za filozofiju. Ili rade glatko, ili ih treba srediti.
Kucanje stražnjeg ovjesa i istrošene čahure
Kad središ prednje kočnice i Qashqai napokon prestane drhtati pri kočenju, vrlo brzo ti pozornost ode straga. I to ne bez razloga. To tupo „klonk“ iz stražnjeg ovjesa, baš preko rupčaga oko kvartovske škole ili na ležećem kod Lidla, nije „normalan Nissan zvuk“, kako ti zna reći prvi susjed-mudrac.
Najčešće izvorište nervoze su gumene čahure i ležajevi donjih ramena — naši famozni silent blokovi. Kad krenu popuštati, stražnji kraj auta više nije „na šinama“, nego više kao stari kauč: drži, ali škripi i ljulja se.
Prvi znak? Pri malim brzinama preko rupa čuješ kratko, tupo kuc-kuc, kao da netko čekićem lagano takne šasiju. Nije to onaj metalni „clang“, nego više gumeno, prigušeno lupkanje. U vožnji ti auto odjednom djeluje nekako nervozno, stražnji kraj „plesucka“, osobito u bržim zavojima ili kad na autoputu naglo promijeniš trak.
Jednom sam vozio Qashqai s potpuno umorenim čahurama do Zadra. Papirnato ravan autoput, a auto iza mene živi svoj život — svaka poprečna fuga na asfaltu gurne stražnji kraj pola metra lijevo-desno. Formalno „sve je prošlo tehnički“, ali osjećaj u volanu ti jasno kaže da nešto ne štima.
Još jedan tihi izdavač problema su gume. Ako vidiš da se stražnje troše čudno — unutarnji rub „pojede“ brže od ostatka — velika je šansa da ovjes više ne drži geometriju kako treba.
Praktično: kad već ideš na zamjenu pločica ili redovni servis, zamoli majstora da digne auto i pajserom provjeri luft u stražnjim ramenima i čahurama. Pregled traje doslovno pet minuta, a može ti spasiti i gume i živce… i onaj osjećaj da ti se cijeli stražnji kraj auta javlja iz bunkera.
Slabo ubrzanje na benzinskom motoru 1.6 zbog softverskih grešaka ECM-a
Ako ti se Qashqai 1.6 benzinac vuče kao da vuče prikolicu punu cigle — a nema prikolice ni cigli — vrlo je moguće da problem nije u motoru, nego u njegovom „mozgu“, ECU‑u.
To ti je onaj trenutak kad pritisneš gas, a auto najprije malo razmisli o smislu života pa *tek onda* ubrza. Posebno između, recimo, 1.800 i 3.000 okr/min, pri laganom gasu. Na blagoj uzbrdici pokušavaš držati 80 km/h, a Qashqai kao da pita: „A moramo baš sad?“.
Jedan poznanik je već bio na rubu toga da mijenja svjećice, pumpu goriva i pola motora. Na kraju — kriv je bio stari softver ECU‑a. Nema grešaka u dijagnostici, nema lampica, ali auto jednostavno nema živosti. Klasično.
Kako to prepoznati u praksi?
Ako:
- ponekad ide normalno, a ponekad djeluje tromo bez ikakvog pravila
- nemaš upisanih grešaka, a osjećajno fali 20–30 KS
- nakon servisa, gdje „nešto“ ažuriraju, auto odjednom živne
…velika je šansa da ECU radi s lošim mapama ubrizgavanja ili starom verzijom softvera.
Mehaničaru treba jasno reći: ne želim samo „očitanje grešaka“, nego provjeru verzije softvera ECU‑a i usporedbu s najnovijom iz Nissanove baze. Ako je dostupno ažuriranje ili reprogramiranje — to je prvi korak, ne zadnji.
Moj savjet: prije nego potrošiš stotine eura na dijelove, odi u ovlašteni servis ili kod provjerenog dijagnostičara i traži baš *update* ili reprogramiranje ECU‑a.
Kad ECU dobije „novi firmware“, motor odjednom prodiše — kao da si prebacio s ekonomičnog na normalan čovjekov način vožnje.
Teško pokretanje na 1.5 dCi nakon zamjene zupčastog remena (neispravno podešavanje ventila)
Ako ti se 1.5 dCi nakon promjene zupčastog remena teško pali, radi grubo i zvuči “nekako drugačije” — vrlo vjerojatno je faza otišla kvragu.
Kod tog motora jedan zub promašaja već radi dar-mar.
Kad se oznake na remenu i remenicama ne poklope kako treba, ventil se otvara u krivom trenutku, a ubrizgavanje šprica gorivo kad motor to ne očekuje.
Rezultat? Auto vergla duže nego mobitel na 1%, trese se u leru, čuješ metalan, tup zvuk pri paljenju… i onaj neugodan osjećaj u želucu da nešto nije u redu.
Bio sam na kavi s jednim mehaničarom iz kvarta, radi Renault i Dacije cijeli život.
Kaže mi: “Najopasniji su oni koji ‘znaš, ja sam to već radio milijun puta’ pa ne blokiraju radilicu i bregastu kako treba.”
Jednom mu je došao Clio 1.5 dCi nakon “garažnog majstora” — auto je palio samo uz pol gasa, dimio sivo, a zvuk kao da netko kuha lonac matica pod haubom.
Na kraju su dva ventila bila lagano kriva, vlasnik je ostavio preko 500 € na stolu.
Što treba napraviti kad posumnjaš na krivu fazu?
Ne nagađati.
Mehaničar mora skinuti poklopce, namjestiti blokade na radilicu i bregastu, te provjeriti poravnanje po tvorničkim oznakama, ne “od oka”.
Ako je došlo do kontakta ventila i klipova, nema magičnog spreja ni aditiva — ide skidanje glave, provjera ventila, vodilica, brtve… i tu račun brzo naraste.
Ako ti je remen nedavno mijenjan, a auto se nakon toga čudno ponaša, nemoj čekati da “prođe samo od sebe”.
Odeš odmah natrag, hladne glave, ali vrlo odlučno: “Dečki, provjerimo fazu još jednom.”
To ti često uštedi stotine eura i puno živaca.
Problemi s mijenjanjem brzina u mjenjaču i softverske greške TCM-a
Ako ti se Qashqai počne ponašati čudno pri šaltanju, nemoj odmah kriviti mjenjač kao da je mehanički gotov. Kod ovih auta zna *pobrkati lončiće* sam softver, baš kao kad ti se mobitel uspori pa ga moraš restartati.
Tipična scena: voziš lagano kroz grad, treća ti ni ne treba, a između prve i druge—trzaj. Mali udarac, pa trenutak praznog hoda, kao da je netko povukao ručnu na pola sekunde. Nije to “normalno za automatike”, kako ti vole reći u nekim servisima.
Meni se jednom jedan Qashqai ponašao identično. Klijent već u panici, uvjeren da ga čeka generalka mjenjača i račun od par tisuća eura. Na kraju? Softver TCM-a (računalo mjenjača) bio je star kao prošlogodišnji kalendar. Update je trajao kraće nego kava, a auto je prestao “tuckati” pri svakoj promjeni iz prve u drugu.
Ključ je da ne ideš napamet. Prvo dijagnostika TCM-a — čitanje grešaka, provjera verzije softvera. Ako se pokaže da ima novija verzija ili da je postojeća zbrljana, ideš na update ili ponovno programiranje****. To nije “tuning”, nego više kao službeni OS update na laptopu.
Još jedna stvar: ako primijetiš da se trzaji pojačavaju, ne čekaj da se “samo od sebe smiri”. Neće. Svaki takav grubi prijelaz opterećuje spojke i mehatroniku. Rano reagiraš — kasnije plaćaš manje.
U prijevodu: malo vremena u servisu, par klikova na računalu, i mjenjač opet šalta glatko kao tramvaj po novim tračnicama. Bez nepotrebnog rastavljanja i bez računa koji peče.
Električni i upravljački kvarovi motora koji aktiviraju lampice upozorenja
Kod Qashqaija ti ona disko‑predstava na tabli ne znači odmah “gotov je motor, prodaj auto”.
Ali znači jedno: auto ti *priča*, a ti ga ignoriraš. I to se uvijek osveti, prije ili kasnije.
Ono što mnogi fulaju: lampica motora ili DPF‑a ne mora značiti da je turbina otišla u vječna lovišta.
Kod 1.5 dCi, recimo, ECU ponekad više sliči zbunjenom Windowsu nego ozbiljnom upravljačkom računalu. Softver se “zablokira”, senzori šalju krive poruke i sustav digne paniku.
Jednom sam s prijateljem išao “na kavu”, završili smo u servisu.
Qashqai 1.6, žali se da auto ne vuče, “sigurno je turbina, to je barem 600–800 €”.
Mehaničar ga pogleda, spoji dijagnostiku, odradi reprogram ECU‑a… i auto prodiše. Račun? Sitnica u odnosu na ono čega se već bio uplašio.
Zato umjesto brisanja grešaka napamet — kao da brišeš povijest pretraživanja i nadaš se da problem ne postoji — radije svako toliko odradi ozbiljno očitavanje.
Ne kod prvog “čarobnjaka” koji samo gasi lampice, nego kod nekoga tko ti objasni *zašto* su se pojavile.
Kod 1.6 motora posebno: ako slabo ubrzava, prvo provjeri softver, ažuriranja ECU‑a, logiku rada senzora.
Mehaniku diraj tek kad si siguran da elektronika nije ta koja glumi.
A kad infotainment poludi, klima živi svoj život, tipke na volanu rade svaki drugi dan… to je već fino upozorenje da električar treba pogledati instalaciju, mase, konektore.
Nije glamurozno, ali često spašava i živce i par stotina eura.
Povećana potrošnja ulja i istrošenost razvodnog lanca na benzinskim motorima
Elektronika može glumiti Windows, ali kod Qashqaija s benzincima imaš jednu puno podmukliju stvar: ulje i razvodni lanac. Nema lampice, nema alarma, samo tiho troši živce i motor.
Kod 1.2 DIG‑T, posebno prvih godišta, priča se stalno ponavlja. Auto izvana tip‑top, vuče okej, a ulje lagano nestaje kao burek u 3 ujutro.
Nisam pametan? Jesam — jednom sam i sam skoro skurio motor jer „pa to je novi auto, što ću ja gledat šipku“. Na 8.000 km falila skoro litra. Nema dima, nema fleka, ali ulje ode.
Tu dolazi ona dosadna, ali spašava-motor navika: otvori haubu *svakih* tisuću kilometara, izvuci šipku, obriši, ponovno uroni, pogledaj. Traje minutu. Manje nego čekanje kave na automatu.
Ako treba doliti, zapiši koliko i na kojoj kilometraži. Nakon par mjeseci već vidiš ritam svog auta — troši li deci‑dva ili leti pola litre.
Kad kilometri narastu, počni slušati hladna jutra. Prvi start, sve tiho? Super. Čuješ kratko zveckanje iz prednjeg dijela motora, kao sitni lanci u limenoj kutiji? To je već znak da razvodni lanac traži pažnju.
Ne moraš odmah paničariti, ali nemoj ni čekati da postane soundtrack svakog paljenja.
Servisni intervali za ulje? Zaboravi onih marketinških 30.000 km. Kod ovih motora je razumno ići kraće, 10–15 tisuća, i držati se *kvalitetnog* ulja koje servis preporuči.
Jeftinije je mijenjati ulje i, ako treba, lanac — nego kasnije tražiti drugi motor po oglasima za par tisuća €.