Kvarovi na Ford Focusu znaju biti skupi, pa odmah prelazim na sedam najčešćih koji pogađaju mnoge vlasnike.
Najčešći problemi na Ford Focusu su: otkazivanje brizgaljki i visokotlačne pumpe (posebno kod dizela), začepljen DPF, kvarovi senzora i elektronike (ABS, ESP, lambda), istrošeni seleni i krajevi spone, nejednako trošenje diskova i pločica, blokada brava i podizača stakala te curenje goriva s korodiranih cijevi.
U nastavku pokazujem jasne simptome svakog kvara i brze provjere koje vlasnik može sam napraviti.
Kvarovi sustava goriva motora i otkazi injektora
Kod Focusa s 1.6 TDCi dizelom, gorivo je skoro uvijek glavna drama. Ne lanac, ne turbina — nego injektori i filter goriva. Kad to krene, auto se ponaša kao da ga netko drži za branik.
Prvo se pojavi ono lagano „gušenje“ oko 2.100–2.500 okr/min, baš kad se uključiš na autocestu. Stisneš gas, auto razmisli… pa ništa. Kao da voziš 1.4 benzinac s pet ljudi i punim gepekom. Motor radi grublje, trese se hladan, a nekad verglaš duže nego što si spreman priznati mehaničaru.
Vidio sam to sto puta. Jedan poznanik je tvrdio da mu je „sve super“, samo malo slabije vuče. Vozio je tako do Splita i nazad. Rezultat? Injektori za reparaciju, pumpa se pregrijala jer je gorivo jedva prolazilo kroz zaštopani filter. Račun je otišao blizu 700–800 € s radom. A sve je krenulo od filtera od 25–30 €.
Logika je jednostavna: ako je filter začepljen, pumpa mora raditi jače, diže se tlak u sustavu, injektori dobiju po „živcima“, a elektronika počne spašavati stvar pa te baci u *safe mode*. Odjednom nemaš snage, lampice svijetle, a ti tražiš parking usred kružnog toka.
Ako hoćeš mirnu glavu:
- mijenjaj filter goriva na vrijeme, bez filozofije „može još jednu godinu“
- kad osjetiš gubitak snage ili trzanje pod opterećenjem, odmah provjeri tlak goriva
- ne vozi mjesecima s tim simptomima, jer što duže čekaš, to se skuplje plaća
Nije drama biti vlasnik Focusa TDCi — drama je ignorirati njegova prva „šuškanja“ iz sustava goriva.
Električni i senzorski problemi koji uzrokuju nemogućnost pokretanja motora i upozoravajuća svjetla
Kod Focusa imaš jedan paradoks: motor je često sasvim okej, a auto se ponaša kao da je na aparatima. I onda svi odmah traže majstora za „generalku“, a pravi krivac — struja i senzori.
Jednom mi je čovjek došao: auto ne pali, sve lampice gore, akumulator nov, anlaser provjeren. Klasična priča. Na kraju se ispostavi da je u kutiji s osiguračima ispod haube bila vlaga, fina, jedva vidljiva korozija na konektorima relejne ploče. Klima radila, isparivač orošavao, kondenz kapao točno tamo gdje ne treba. Rezultat? Auto se ponaša kao da mu je netko „prepolovio“ napajanje za start.
Senzori su posebna kategorija. Kad senzor brzine ili senzor temperature rashladne tekućine poludi, Focus krene glumiti božićno drvce na tabli. Lampice, upozorenja, „safe mode“ — kao da ti auto kaže: „Ne vjerujem sam sebi, idem usporit“. Nije nužno drama, ali te može ostaviti u trećoj traci s 80 km/h i nervoznim šleperom iza leđa.
Što se isplati raditi, da ne skupljaš račune po 200–300 € za „pogađanja“?
- Ponekad proći OBD‑II čitačem, makar onim jeftinim Bluetooth za mobitel. Daje tragove.
- Baciti oko na instalaciju, posebno na kutiju s osiguračima i masu. Ako vidiš zelenkaste naslage — to nije božićni ugođaj, to je oksidacija.
- Suho držati i zaštititi konektore (kontakt sprej, malo silikonske masti).
- Pratiti centralnu bravu i podizače stakala: kad počnu raditi sporo, nervozno ili „na treću“, često je to prvi šapat da elektronika negdje dobiva loš napon.
Drugim riječima — prije nego optužiš motor, poslušaj struju. Ona ti u Focusu najčešće priča pravu priču.
Trošenje ovjesa, bučna prednja osovina i nestabilno upravljanje
Znaš ono kad se Focus odjednom počne ponašati kao star taxi — tvrd, bučan, nervozan u zavojima — a na servisu ti samo slegnu ramenima? Vrlo često krivac je baš ovjes, ali onaj podmukli, „tihi“. Ne curi ulje, nema dramatičnih zvukova, a auto se zapravo vozi sve gore.
Kod istrošenih amortizera i gumenih podupirača auto počne sitno poskakivati, baš kao da si stavio kineske tuning opruge s Njuškala. Volan nemiran, na svakoj neravnini ti lagano bježi iz ruku, a prednji kraj zna zveckati na rupama kao šalda ladica u staroj kuhinji. Nije opasno odmah prvi dan, ali *pokupi* te polako.
Jedan mehaničar mi je prije par godina pokazao najjednostavniji test na parkingu, u tri minute. Kaže: „Dođi ovamo.“ Stavi ruku na blatobran, pritisne karoseriju iznad kotača svom snagom i pusti. Ako se auto samo jednom spusti i vrati — dobro je. Ako se zaljulja dva‑tri puta, kao brod na Jadroliniji po jugu… amortizeri su pri kraju. Nema filozofije.
Druga stvar koju ljudi preskaču su pregledi ovjesa. Ne pričam o velikom servisu za 400+ € — dovoljno je jednom godišnje svratiti na kanal, digla, malo protresti kotače, pogledati seleni, krajnike, gumice. To ti često spasi i po par stotina eura kasnije, jer istrošen amortizer počne ubijati gume, krajnike, pa čak i ležajeve.
Kad se ovjes složi kako treba, Focus opet postane onaj auto zbog kojeg ga ljudi vole: stabilan, precizan, koči kraće, a ti preko ležećih ne skačeš kao u lunaparku. I što je najbolje — vožnja ti opet postane opuštena, a ne mala borba svaki put kad vidiš zakrpu na asfaltu.
Problemi s kočnim sustavom, gubitak servo pomoći i neobični zvukovi
Kad središ ovjes na Focusu i kažeš si “to je to, miran sam”, auto te obično brzo spusti na zemlju — kočnice i servo znaju napraviti svoj mali cirkus.
Prvo ono što svi čuju: škripa i struganje. Nije to “normalno za Forda”, kako ti znaju reći po parkingu. Najčešće znači da su pločice pri kraju ili da su diskovi već pojeli svoje. Kad čuješ onaj metalni zvuk pri laganom kočenju, to ti je auto doslovno urla: *“Hej, još malo pa kočim na želji i molitvi.”*
Meni se jednom na starom Focusu papučica odjednom pretvorila u spužvu — propadne skoro do poda, pa se onda stvrdne. Panika. Na kraju je bio kriv nepovratni ventil vakuum pumpe. Fora je što se problem pojavljivao tek kad se motor dobro zagrije, taman na izlazu s autoputa. Znaš onaj osjećaj kad trebaš zakočiti na naplatnim kućicama, a auto se pravi Englez? Ne ponovilo se.
Drugi simptom: papučica koja se lijepi, sporo se vraća ili ostane “visjeti”. To je već ono “odmah u servis”, nema filozofije. Tu može biti i mehanika (vodilice kliješta, poluga papučice) i hidraulika (glavni cilindar, klipovi).
Par konkretnih navika koje spašavaju živce i novčanik:
- Baci pogled na pločice svakih par mjeseci, posebno prije dužeg puta. Ne trebaš biti mehaničar, dovoljno je vidjeti ima li “mesa”.
- Svaki NOVI zvuk kod kočenja shvati ozbiljno. Ako se nešto promijeni, nije bez razloga.
- Nakon jutarnjeg paljenja par puta lagano stisni kočnicu. Treba biti čvrsta, ali ne kamen.
- Ako ti se produžio put kočenja ili moraš jače gaziti nego prije — to nije “starenje auta”, to je problem.
I da, za kočnice stvarno vrijedi: bolje platiti pregled u provjerenom servisu nego kasnije brojati metre do prepreke.
Elektronički kvarovi na središnjem zaključavanju, podizačima stakala i upravljačkim modulima
Focus ima karoseriju kao tenk, ali elektronika… to je već druga priča.
Centralno zaključavanje voli glumiti divu. Jedan dan daljinski radi savršeno, drugi dan auto ti namigne samo s jednim žmigavcem i pola vrata ostane otključano. Klasičan scenarij: modul centralnog, negdje u utrobi auta, već je malo “načet” — vlaga u kutiji s osiguračima, oksidirani kontakti, loše krimpane instalacije.
Doslovno kao kad ti se produžni kabel u podrumu smoči pa lampica treperi kako joj se prohtije.
Kod podizača stakala priča je još “zabavnija”. Ako staklo krene trzati, ide gore kao da vuče vreću cementa ili stane pa opet krene — vrlo vjerojatno je motor pri kraju ili se vodilice suše.
Ja sam na svom starom Focusu doslovno morao pomagati staklu rukom da se popne zadnjih par centimetara. To je onaj trenutak kad shvatiš da je vrijeme za mehaničara, ne za dodatni WD‑40.
Ono što većina vlasnika preskače je dijagnostika. OBD‑II nije neka svemirska tehnologija, više ti je kao “WhatsApp” između auta i mehaničara. Spojiš, pročitaš greške, vidiš koji senzor ili modul je već krenuo raditi probleme — prije nego ti usred kišne noći zadnja vrata ostanu zablokirana.
Moj savjet? Jednom-dvaput godišnje otići na dijagnostiku (30–40 €), posebno prije dužeg puta.
I obavezno pregledati kutiju s osiguračima i spojeve — malo čišćenja kontaktnim sprejem danas često znači da za godinu dana ne plaćaš novi modul za 150–200 €.
Pregorijevanje žarulje prednjeg svjetla i slabosti rasvjetnog kruga
Ako ti na Focusu žarulje dugih/kratkih svjetala rikavaju češće nego što mijenjaš brisače — nisi jedini. Kod tog modela to nije “normalno trošenje”, nego kombinacija previsokog napona i umornog ožičenja. Ukratko: instalacija je slaba karika, a žarulja samo prva koja nastrada.
Ja sam svoj prvi šok doživio na starom Focusu kad sam u tri mjeseca promijenio četiri žarulje. Mislio sam da je problem u jeftinim žaruljama s benzinske za 5–6 €. Nije bio. Autoelektričar je izmjerio napon, malo prodrmao snop žica iza fara i rekao: “Ovo ti sve tu pleše, normalno da žarulja izgori.”
Kad otvoriš haubu, obrati pažnju na tri stvari: far, konektore i snop žica. Ako vidiš zelenkaste naslage na kontaktima ili ih moraš “naguniti” da bi zasvijetlilo, to je već alarm. Blagi miris paljevine plastike? Još jedan znak da se kontakti griju više nego što bi smjeli.
Rješenje nije kupiti najskuplju “super white” žarulju i nadati se najboljem. Bolje je:
– očistiti ili zamijeniti korodirane konektore
– provjeriti da žarulje imaju točno onu snagu koju Ford propisuje
– izmjeriti napon na utičnici fara (hladno i kad motor radi)
Neki električari preporučuju ugradnju otpornika ili dodatnih releja da se rastereti originalna instalacija. To se ne radi “u dvorištu na kleme”, nego uz nekoga tko zna što radi — krivi otpor i žarulja svijetli kao fenjer ili pregori još brže.
Ako ti žarulja pregori jednom godišnje, preživjet ćeš. Ako mijenjaš svaka dva mjeseca, vrijeme je za dijagnostiku kod ozbiljnog autoelektričara, jer iza toga se često skriva problem koji će sutra ugasiti pola rasvjete u autu, ne samo far.
Propuštanje goriva na dizelskim modelima i povezani problemi s pokretanjem i gubitkom snage
Kod dizelskih Focusa, pogotovo 2.0 TDCi, postoji jedna boljka koja se stalno vraća—curenje goriva na povratu s brizgaljki. Nije to nikakav “kraj motora”, ali može ti toliko zagorčati život da te auto krene živcirati više nego računi za struju.
Problem najčešće krene od sitnice: O-brtve na povratnom priključku brizgaljki. Ti mali gumeni prsteni. Ili ih je netko krivo nasadio nakon servisa, ili su jednostavno ostarjele, ukočile se i popucale. I onda krene: lagano vlaženje oko brizgaljki, pa kap-dvije na glavi motora, pa miris dizela čim digneš haubu.
Kako to osjetiš iz vozačkog sjedala? Prvo primijetiš da auto moraš “verglat” duže nego prije. Nije odmah upalio, nego se malo premišlja. Onda, pri ubrzanju — kao da mu netko povremeno “zatvori nos” — kratki pad snage, zadrhtaj, pa opet ide. U određenim okretajima motor jednostavno djeluje umornije, kao da voziš uz lagani vjetar u prsa.
Ja sam to jednom ignorirao, mislio “ma, malo smrdi, ali ide”. Završilo je tako da sam na parkingu vidio masnu mrlju ispod auta i fino se nahodao do mehaničara. Račun nije bio katastrofa, ali je bezveze izgubiti pola dana zbog gumenog prstena od par eura.
Praktično:
- povremeno podigni haubu i pogledaj oko brizgaljki — traži vlažna, masna mjesta
- pomiriši — dizel se odmah osjeti, pogotovo nakon vožnje
- ako primijetiš tragove goriva, ne čekaj; u servisu neka provjere povratne vodove i O-brtve
Mala intervencija na vrijeme može ti uštedjeti i živce i potencijalno veće kvarove na sustavu ubrizgavanja koji već idu u stotine eura.