Kvarovi na Kia Sportage najčešće brinu vlasnike koji žele znati što ih stvarno čeka nakon kupnje, pogotovo kod rabljenih primjeraka.
Najčešći problemi na Kia Sportage su povećana potrošnja ulja i kucanje motora (posebno 1.6 T‑GDi i stariji dizeli), kvarovi turbine, automatskog mjenjača i kvačila, slabije kočnice, električni problemi (senzori, infotainment), brže trošenje ovjesa te kvarovi rashladnog sustava i klima‑uređaja. Redovita provjera ulja i servis povremeno sprječavaju veće štete.
U nastavku objašnjavam kako svaku od tih 7 boljki prepoznati na vrijeme, prije nego postanu skupi kvarovi.
Kucanje motora, gašenje i pretjerana potrošnja ulja
Sportage ti je kao onaj prijatelj koji je odličan u društvu, ali ima svojih “napadaja”.
Kod modela od 2011. do 2019., pogotovo s benzinskim 4-cilindrašima, tri stvari se stalno vrte u pričama vlasnika: kucanje motora, nasumično gašenje i gutanje ulja.
Prvo — kucanje motora.
To nije onaj lagani “takt” koji čuješ kad je hladno, nego tup, metalan zvuk koji se pojačava kako dodaš gas. Kao da netko miješa šerafima u loncu. Najčešće stradaju ležajevi radilice.
Jednom sam bio suvozač u Sportageu koji je tako kucao… vozač je govorio “ma to je normalno”, a mjesec dana kasnije motor je blokirao na autocesti Zagreb–Split. Račun? Novi motor, par tisuća eura.
Druga stvar — random gašenje.
Auto radi ok, staneš na semaforu i… tišina. Ili se zaguši pri pretjecanju. Jako neugodan osjećaj kad ostaneš bez snage usred kružnog toka.
Uzrok zna biti od senzora do problema s gorivom, ali poanta je: svaki takav zastoj shvati ozbiljno, nije “hir elektronike”.
Treća boljka — ulje nestaje kao burek u 3 ujutro.
Nema lokvi ispod auta, a između dva servisa fali pola litre, litra, nekad i više. Kod Sportagea to nije stvar pedanterije, nego upozorenje.
Što bih ja radio da ga vozim:
- svaki mjesec provjera ulja, bez izgovora
- ulje i filter mijenjati strogo po kilometraži, čak i ranije
- čuješ kucanje ili ti se auto ugasi bez razloga? Ne guglaj tjedan dana, nego odmah u servis koji zna raditi Kije, ne “generalistu za sve”.
Sportage može biti odličan auto, ali ovaj trojac problema ignoriranje pretvara u skupi sport.
Kvarovi turbopunjača i cijevi intercoolera koji utječu na performanse
Turbo na Sportageu radi ti ono što pluća rade maratoncu — samo pod tlakom. Kad taj sustav počne štucati, nema šanse da to ne osjetiš. Auto odjednom djeluje “umorno”, gaziš gas, a on razmišlja hoće li ili neće.
Kod treće generacije Sportagea, turbopunjač zna stradati zbog istrošenih ležajeva i lošeg podmazivanja. Ulje koje se ne mijenja na vrijeme polako ga “ubija”. Prvo krene neprimjetno: malo slabije ubrzanje, kasnije ulazak u boost, onaj osjećaj da auto više ne “povuče” kako je znao. Onda se pojavi gubitak tlaka, i na kraju — koncert za zavijanje i zveckanje turbine. Onaj visoki, tanki zvuk koji ti digne obrve čim otvoriš prozor uz zid garaže.
Sjećam se jednog lika s parkinga ispred shopping centra, treća generacija Sportage, vuče prikolicu. Kaže: “Neće više uz brdo, a troši kao kamion.” Pet minuta kasnije, dizalica, pogled dolje — interkuler cijev napuknuta i zamazana uljem. Rezultat? Trzanje pri ubrzanju, turbo puše u prazno, iza auta dim kao da pečeš ćevape u kabini.
Interkuler cijevi su posebna priča. Kad puknu ili skliznu sa spojnice, dobiješ kombinaciju: nervozno ubrzanje, prekide u snazi i ponekad crni ili sivi dim iza tebe. Nije rijetko da se to dogodi baš nakon malo “živahnije” vožnje po autocesti.
Ako želiš da Sportage diše kako treba:
- mijenjaj ulje *na vrijeme*, ne “kad stignem”
- tu i tamo baci oko na crijeva i spojeve interkulera (traži tragove ulja, pukotine)
- svaki novi zvuk turbine shvati ozbiljno — bolje 50 € za pregled nego par stotina za reparaciju
Jer jednom kad turbo ode do kraja… tu nema više “ma izgurat će još ovu sezonu”.
Automatski i ručni prijenos – problemi sa šaltanjem i kvačilom
Kad slušaš motor na Sportageu, sve djeluje super — tih, uredan, uglađen.
Ali mjenjač… on ti je kao onaj rođak koji šuti na obiteljskom ručku, a onda odjednom izbaci sav kaos. Posebno kod modela od 2011. do 2016.
Kod automata se to lijepo čuje i osjeti: auto prvo razmišlja pa tek onda prebaci, pa malo trzne, pa potrošnja ode gore.
Nije drama prvog dana, ali nakon par mjeseci vožnje po gradu vidiš da ti svaka vožnja do posla ispadne par eura skuplja na benzinskoj.
Ako se pri šaltanju čuje zavijanje, a brzine proklizavaju i auto se dere, a ne ide — vrlo često je to pretvarač momenta koji polako odustaje.
To ti je, laički, kao da ti netko stalno škaklja spojku.
Ni ručni nisu imuni.
Trzanje pri kretanju, gašenje pri polaganom puštanju spojke, neugodan miris „paljevine“ nakon gužve na Slavonskoj — klasičan znak istrošenih lamela ili premalo ulja u mjenjaču.
Jednom sam na testnoj vožnji takvog Sportagea jedva startao uz mali nagib kod garaže; prodavač kaže „to je normalno“, ja kažem „normalno je da ti ostane u oglasu“.
Ako razmišljaš o kupnji rabljenog, nemoj preskakati probnu vožnju.
Pusti radio, ali nakratko — na *mute*.
Osjeti svako prebacivanje, svaki trzaj, poslušaj zvukove pri laganom gasu i pri jačem ubrzavanju.
I ono dosadno, ali presudno: redovna izmjena ulja u mjenjaču, ne tek „kad procuri“.
To ti je doslovno razlika između 150 € za servis na vrijeme i nekoliko tisuća eura za generalnu kasnije.
Kvarovi kočionog sustava, kvarovi vakuumske pumpe i prerano trošenje
Kod Sportagea ima jedna stvar koju ljudi redovito guraju pod tepih — kočnice. Svi će rado pričati o potrošnji, LED svjetlima i ekranima, ali pedala kočnice? To se spominje tek kad počne *zviždati* ili tresti volan.
Brzo trošenje pločica i diskova kod ovog modela nije nikakva urbana legenda. Ako voliš autocestu, nagla kočenja i gradske gužve, pločice znaju “nestati” puno prije nego što bi očekivao.
Prvi znak? Auto staje, ali nekako… duže. Drugi? Volan lagano zatreperi pri jačem kočenju, kao da ti poručuje: “Nisi me servisirao na vrijeme.”
Ja sam jednom ignorirao tihu škripu jer “ima još materijala”. Na kraju—diskovi u banani, račun za nove diskove + pločice bio je taman za jedan produženi vikend na moru. Otišlo oko 250–300 € umjesto da sam na servisu na vrijeme provjerio debljinu.
Još jedna tipična priča kod Sportagea: pedala kočnice se osjeća čudno. Nekad spužvasto, nekad tvrdo kao kamen.
Kad je tvrda ili preosjetljiva, vrlo često je u pitanju vakuum pumpa. Nije nužno drama odmah, ali ako primijetiš da auto koči “na pola dodira” ili pedala nema isti hod kao prije, vrijedno je reći mehaničaru baš to — neka provjeri pumpu, ne samo pločice.
“Spužvasta” pedala? Tu zna biti zrak u sustavu ili klješta koja zapinju. Nije loše s vremena na vrijeme tražiti i odzračivanje kočnica, posebno ako često voziš nizbrdo (Sljeme, Učka, Velebit… znaš o čemu pričam).
I zadnje, sitnica koja nije sitnica: BPP prekidač (onaj što javlja računalu da kočiš). Ako ti se znaju paliti čudne greške, start-stop se ponaša neobično ili tempomat radi kad mu se hoće—nekad je kriv baš on.
Jeftiniji je od svih ovih dijelova gore, ali zna napraviti kaos ako ga se ignorira.
Ukratko: na svakom servisu traži da ti *stvarno* pogledaju kočnice — debljinu pločica, stanje diskova, hod pedale, rad vakuum pumpe. To je pet minuta posla… i par metara kraći zaustavni put kad ti jednom zatreba.
Električni i infotainment kvarovi, problemi s alternatorom i baterijom
Kad god čujem “Sportage” i “struja” u istoj rečenici, već unaprijed znam gdje priča ide. Prvo središ kočnice, odahneš… i onda krenu svjetla, ekrani i famozni kablovi mase.
Na starijim modelima, pogotovo onima 2006.–2010., alternator voli lagano “pustiti dušu”. Nije da samo odjednom rikne — prvo primijetiš da se svjetla stisnu kao da netko vrti dimmer, kazaljke na instrumentima trepere, radio se ponaša kao tinejdžer na internetu: radi–ne radi.
Ako tada ignoriraš priču, akumulator ti se zahvali na suradnji i ostavi te ispred zgrade. I onda zoveš šlep, plaćaš, gubiš pola dana. Novi alternator i dobar akumulator koštaju manje od jednog “izleta” vučnom službom i taksija natrag kući.
Masa je posebna zabava. Jedan zahrđali spoj na karoseriji i dobiješ: podizači stakala koji rade kad njima paše, instrument ploču koja svijetli kao božićno drvce i infotainment koji se resetira usred navigacije prema, naravno, nepoznatoj adresi.
Jedan vlasnik mi je pričao kako je tri puta mijenjao prekidače za stakla… na kraju je bio kriv kabel mase od par eura.
Infotainment u novijim Sportageima zna “zablokirati” kao stari laptop — kasni, smrzne se, pa se sam od sebe restartira. Servisi često rješavaju stvar običnim ažuriranjem softvera i provjerom ožičenja.
Nije loše jednom godišnje tražiti da ti usput očiste kontakte i stegnu kleme, a akumulator provjeriti prije zime, ne poslije prvog jutarnjeg “klik” bez verglanja.
U prijevodu: malo preventive… puno manje živciranja.
Zveckanje ovjesa, problemi s geometrijom i neravnomjerno trošenje guma
Čim riješiš kočnice i struju na Sportageu, gotovo kao po pravilu ispliva sljedeća epizoda — čudni zvukovi iz ovjesa i gume koje izgledaju kao da ih je rezao netko s povezom na očima.
Prvo, ono famozno *lupkanje* straga. Nije to uvijek nešto dramatično. Kod Sportagea se često ispostavi da su sigurnosni vijci na stražnjoj njihajućoj ruci jednostavno popustili. Auto ti preko ležećeg prolazi kao da netko lupne čekićem ispod gepeka. Bio sam uvjeren da je meni riknuo amortizer… na kraju majstor samo uzeo gedoru, zategnuo vijke i — tišina. Ako su već pojeli gwint ili zahrđali, odmah ih zamijeniti, ne filozofirati.
Druga stvar: auto vuče u stranu ili “pliva” kroz zavoje. Nije ti se učinilo, to stvarno radi. To je često koktel razvučene geometrije, potrošenih čahura i amortizera koji više rade kao opruge od kreveta iz bakine sobe. Kreni s geometrijom — nije to bacanje para, platiš jednom 30–40 € i uštediš si parsto eura na gumama.
Kod nepravilnog trošenja guma priča je uvijek ista: unutarnji rub pojeden, vanjski skoro nov. S prednje strane često je kriva špur i razvaljene gume balans štangice, a straga kombinacija loše geometrije i onih već spomenutih labavih vijaka.
Praktično rješenje? Svakih godinu dana ili nakon jačeg udarca u rupu: kontrola ovjesa, geometrije i vizualni pregled guma.
Ako primijetiš da volan stoji ravno, a auto lagano bježi u stranu — to nije “normalno za naše ceste”, to je poziv vulkanizeru i mehaničaru, što prije to bolje.
Hlađenje, klimatizacija i kvarovi povezani s pregrijavanjem
Klima na Sportageu je kao zdravlje — dok radi, nitko ne pita ništa. Kad prestane hladiti usred kolovoza na autocesti prema moru, odjednom svi znaju gdje je gumb za “AC”.
Najčešće što ode? Kompresor i sitna, živcirajuća curenja plina. Prvo primijetiš da “više ne hladi kao prije”, pa ti na servisu svake godine “samo malo dopune plin”. Ako to moraš raditi svako ljeto, to nije održavanje, to je flaster na ranu. Tu već miriše na ozbiljniji kvar i račun koji lako skoči na par stotina eura.
Motorni sklop je druga priča, ali jednako osjetljiva. Kod Sportagea je pregrijavanje često kombinacija istrošenog hladnjaka, termostata koji zapinje napola i pumpe vode koja odradi “dokle može”.
U praksi: u gradu sve super, a čim se otisneš uzbrdo prema Sljemenu ili se zaglaviš u koloni prema Lučkom — kazaljka temperature krene lagano gore i ti se praviš da to ne vidiš. Radio glasnije, problem manji… dok ne pukne brtva glave.
Ja sam jednom ignorirao onaj slatkasti miris rashladne tekućine u kabini. Mislio sam: “ma nešto vani smrdi”. Nije. Bio je hladnjak grijanja. Završilo s preko 300 € računa.
Ako želiš izbjeći takve scenarije:
- mijenjaj rashladnu tekućinu po pravilu, ne “kad se sjetim”
- baci oko na ekspanzionu posudu jednom mjesečno, isto kao na ulje
- reagiraj odmah na miris antifriza, mokre tragove ispod auta i ventilator koji se vrti ko lud i kad ugasiš motor
Mala navika, velika ušteda — i puno mirnija vožnja, pogotovo ljeti.