Škoda Kamiq zna biti pouzdan mali SUV, ali stvarni vlasnici prijavljuju nekoliko tipičnih boljki koje vrijedi znati prije kupnje ili dužeg korištenja.
Sedam najčešćih kvarova na Škodi Kamiq su: sitni električni problemi (infotainment, svjetla, senzori), povećana potrošnja ulja na 1.0/1.5 TSI, problemi s injektorima i gorivom, lupanje prednjeg ovjesa, trzaji DSG mjenjača, greške radara/kamere sustava pomoći vozaču te prerano trošenje akumulatora.
Ako želiš mirnu glavu s Kamiqom, sljedeći odlomci ti pokazuju što točno gledam na pregledu rabljenog i kako kvarove spriječiti na vrijeme.
Električni kvarovi u infotainmentu i digitalnoj instrumentnoj ploči
Ako razmišljaš o Kamiqu, pogotovo onim prvim serijama 2019.–2020., dobro je znati jednu stvar: elektronika mu je ponekad… svojevoljna. Nije drama, ali zna dignut tlak.
Infotainment se, recimo, ponekad jednostavno ukoči. Ekran zablijedi, radio šuti, navigacija stoji kao da je slika.
Jedan čitatelj mi je pričao kako mu se ekran smrzao usred puta prema moru, a Bluetooth usput odlučio da “ne poznaje” njegov Samsung. Auto vozi normalno, ali ti ostaneš bez muzike i hands-free poziva. Školski primjer sitnice koja živcira.
Bluetooth zna raditi još jednu foru: jedan dan se spaja u sekundi, drugi dan traži mobitel kao da je pao iza kauča. A eCall upozorenja… ponekad iskaču bez ikakvog razloga, samo zato što softveru “nije dan”.
U servisu uglavnom završi s komentarom: “Treba update.”
Još jedna stvar koju ljudi često previđaju — masa. Ako je neki od masa-kabela loše stegnut, auto može početi raditi čudne probleme pri paljenju, kao da je akumulator pri kraju, iako je sve u redu.
Digitalna instrumentna ploča zna na tren potamniti ili pokazati krivi podatak, pa se sama vrati.
Što napraviti?
Ja bih radio ovo:
- kod svakog redovnog servisa tražio da provjere ima li novih softverskih nadogradnji
- tehničaru jasno rekao: “Molim vas provjerite sve mase, posebno u motornom prostoru”
- svaku ponavljajuću grešku slikao mobitelom (ekran, poruku, vrijeme, uvjete)
Kad tako dođeš na reklamaciju u garantnom roku, nisi “još jedan koji se žali”, nego netko s konkretnim dokazima — a to u praksi često znači bržu i konkretniju reakciju.
Pretjerana potrošnja ulja na 1.0 TSI motorima
Kod Kamiqa s 1.0 TSI-jem jedna stvar iskače stalno, pogotovo po forumima i Facebook grupama: ulje.
Ne cijene, ne oprema — nego koliko ga taj mali turbo zna “popiti”.
Posebno su rizične prve godine proizvodnje. Ljudi prijavljuju potrošnju i preko 1 l na 1.000 km. Da, dobro čitaš… litra na tisuću. Za moderan motor to je otprilike kao da novi stan svaka tri mjeseca traži generalni remont.
Ja sam prvi put naletio na to kad je frend kupio rabljenog Kamiqa iz Njemačke, “full servisna, sve štima”.
Nakon 2.000 km — lampica za ulje. Mislio je da je senzor poludio, ali ne… šipka suha. Od tad mu je u gepeku stalno jedna kanta 5W-30, odmah pored kabela za punjenje mobitela.
Ako razmišljaš o 1.0 TSI-ju, napravi si uslugu:
- navikni se provjeravati šipku svaka 1.000–2.000 km; traje minutu, možeš i na parkingu trgovačkog centra
- zapisuj koliko često i koliko dolijevaš (bilješke u mobitel su sasvim dovoljno); kad kasnije pričaš sa servisom, brojke su ti najbolji argument
- kod rabljenog obavezno traži kompletnu servisnu povijest, ne samo pečate — zanima te je li se ikad žalilo na potrošnju ulja ili radio motor
- i još nešto što ljudi često preskoče: traži pisanu izjavu ili garanciju prodavatelja o stanju motora, makar na običnom A4 papiru, potpisano
Nije poanta da te ovo uplaši, nego da ne hodaš po autokućama “naivno zaljubljen”.
1.0 TSI može biti korektan motor, ali je tip kojeg treba *držati na oku*. Doslovno, na šipki.
Problemi s gorivnim sustavom i mlaznicama na TSI benzinskim verzijama
TSI benzinci u Kamiqu na papiru zvuče idealno — štedljivi, živi, mali porezi… ali kad pričamo o sustavu ubrizgavanja, tu se često lomi film, posebno na 1.0 TSI. To ti neće reći u salonu dok potpisuješ ugovor.
Kod nas u kvartu već par ljudi s 1.0 TSI ima isti “scenarij”: auto na leru titra kao stari hladnjak, pri laganom gasu zadrhti, a pri pretjecanju na obilaznici odjednom nema onog obećanog “turbo šusa”. I onda kreće detektivska igra.
Injektori su prvi sumnjivci. Kad se na njima nakupi čađa i naslage, počnu raspršivati gorivo kao loša tuš-sljepilo kombinacija — nejednako, prljavo, nervozno. Nekima je pomoglo ultrazvučno čišćenje, drugima, nažalost, samo zamjena. I to nije sitnica od 50 €… pričamo o ozbiljnijem zahvatu koji osjetiš na računu.
Druga priča su pumpe goriva. Visokotlačna ili niskotlačna, svejedno — kad neka od njih počne odustajati, dobiješ teško paljenje ujutro, tromo ubrzanje i onaj neugodan osjećaj da auto “ne diše”. Dijagnostika tada često pokaže grešku tlaka goriva ili pojedinog injektora, ali realno, treba ti netko tko zna čitati te podatke, ne samo “obrisati grešku”.
Što možeš napraviti da si smanjiš šansu za glavobolju?
Ne točiti najjeftinije gorivo “jer je usput”. Bolje je dati par centi više po litri nego par stotina eura za injektore. Povremeno ubaci aditiv za čišćenje sustava, pogotovo ako se puno voziš po gradu. I ono najdosadnije, ali najpametnije — redovno servisiranje, bez razvlačenja intervala “ma preživjet će još 5.000 km”.
TSI može biti super partner, ali nije motor za totalno nemarne vlasnike.
Prednji ovjes lupa, istrošene čahure i bučni amortizeri
Na Kamiqu se problemi s prednjim ovjesom ne javljaju “odjednom preko noći”. Auto ti prvo počne šaptati da nešto nije u redu. Samo većina nas te prve znakove — uredno ignorira.
Prvi scenarij: voziš preko ležećeg kod škole, auto lagano udari, a ti si siguran da nisi prebrzo prešao. Nakon par tjedana, ista ruta, ali sada čuješ jasno *kuc-kuc* s prednje strane. Tu već vrijedi posumnjati na gumene čahure i amortizere. Kad se oni umore, ovjes dobije luft, kotači rade svoje, a ti se iza volana osjećaš… pa, manje sigurno.
Ja sam jednom na službenom putu do Zagreba ignorirao lagano “klaparanje” na neravninama. Do kraja puta — volan nervozan, auto prati kolotrage, a gume po rubovima doslovno izgrizene.
Kasnije je mehaničar samo vrtio glavom: pola toga bi bilo jeftino za riješiti da sam došao mjesec dana ranije.
Zato je redovit pregled ovjesa jednom godišnje — ili prije dužeg puta na more — zlata vrijedan. Ne košta puno, a može ti uštedjeti stotine eura na gumama i dijelovima.
Na što posebno baciti uho i oko?
Ako je kabina osjetno bučnija na razrovanoj cesti, karoserija se nakon ležećeg ljulja kao brod, auto povremeno “bježi” iz trake ili vidiš neravnomjerno pojedene gume — to više nije “normalno za gradske rupe”.
To je trenutak za dizalicu, a ne za još jedan izgovor. Pregled sat vremena, mir u glavi mjesecima.
DSG automatski mjenjač trza i kvarovi mehatronike
Ako si kupio Kamiqa s DSG‑om, kladim se da si na testnoj vožnji bio oduševljen — mjenjač šalta brzo, tiho, sve djeluje “premium”.
Onda prođe koju godinu… i odjednom pri kretanju lagani trzaj. Pa drugi. Pa onaj neugodni “šus” kad se prebaci iz prve u drugu, baš u trenutku kad se ubacuješ u raskrižje.
To je, nažalost, poznata priča kod ranijih godišta. DSG u Kamiqu je kao dobar konobar u kafiću: kad radi kako treba, ne primjećuješ ga. Kad počne griješiti, sve ti pokvari.
Vlasnici mi često opisuju iste simptome — sitno podrhtavanje pri kretanju, grublje prebacivanje, a kod nekih i osjećaj da auto “razmišlja” sekundu predugo prije nego što ubaci u stupanj.
Poseban “hit” je mehatronika, onaj elektroničko-hidraulični mozak mjenjača. Kad ona počne otkazivati, dobiješ kašnjenja pri ubacivanju u “D”, neobične trenutke šaltanja, pa čak i situacije da auto u vožnji odjednom prebaci u “neutral”.
Jedan čitatelj mi je rekao: “Na obilaznici, 100 km/h, i odjednom okretaji u zrak — kao da sam stisnuo kvačilo.” Nije zabavno.
Što se stvarno može napraviti?
Prvo, ulje. Ako se proizvođač pravi hrabar s “dugim intervalima”, nemoj ti. Promjena ulja u DSG‑u na vrijeme produžuje mu život više nego išta drugo.
Drugo, u ovlaštenom servisu pitaj za softverske nadogradnje — zna biti razlika u kulturi rada prije i poslije updatea.
Treće, ne muči ga hladnog. Nagla ubrzanja odmah nakon paljenja motora samo skraćuju rok trajanja spojki.
I da, gorivo: tankiraj na provjerenim pumpama. Loše izgaranje ne ubija samo motor, nego i sve oko njega, uključujući mjenjač koji onda trpi dodatne udare.
DSG može biti super partner, ali nije “bez održavanja”. Ako se prema njemu ponašaš kao prema potrošnoj robi iz letka, tako će ti se i vratiti.
Kvarovi senzora koji utječu na sigurnosne sustave (AEB, pomoć zadržavanja u traku, nadzor mrtvog kuta)
Na Kamiqu ti senzori znaju biti kao ljudi ponedjeljkom ujutro — tu su, ali ne rade uvijek kako treba.
Prvo se sve počne javljati na ekranu: lampice, poruke, piskanje bez veze. Auto urla da je nešto ispred, a ispred tebe samo prazna cesta. Ili suprotno — voziš prema gužvi, ti malo zadubljen u radio, a AEB šuti kao da je na godišnjem. To je već ozbiljna stvar.
AEB, Lane Assist i nadzor mrtvog kuta nisu “gadgeti”, to su ti drugi par očiju. Kad prednji AEB senzor otkaže, auto ti u kritičnom trenutku možda *neće* sam zakočiti. To je onaj trenutak kad nemaš vremena razmišljati tko je što trebao — ti, senzor ili Škoda.
Meni je, recimo, Lane Assist jednom poludio nakon pranja auta. Crte na cesti su mu bile “svemirske” — vuče volan lijevo, pa desno, kao da testira koliko mi je jak živac. Na kraju je ispalo: malo osušenog šampona preko kamere i senzor skroz zbunjen.
Zato s ovim stvarima vrijedi biti malo pedantan:
- kad pereš auto, na brzinu pređi rukom preko radara u braniku i kamera;
- ako se pojavi čudna poruka na ekranu, ne ignoriraj je “do vikenda”;
- prije dužeg puta — kratka dijagnostika, košta manje od jednog punog tanka;
- ako je auto imao udarac u branik (čak i “lagani kiks” od parkiranja) — provjeri nosače senzora.
Nije poanta da se bojiš tehnologije, nego da znaš jednu stvar: sigurnosni sustavi su super pomoćnik, ali *ti* si i dalje glavni sigurnosni sustav u Kamiqu.
Prerana istrošenost 12V baterije i problemi s pokretanjem
Većina ljudi, kad čuje “problem s autom”, odmah pomisli na motor, turbinu, injektore… Kod Kamiqa priča često krene puno skromnije — od obične 12 V baterije ispod haube. I upravo ta “sitnica” zna ostaviti auto parkiran dulje nego što ste planirali.
Pogotovo kod ranijih godišta vlasnici se žale na prerano trošenje baterije i sve teže paljenje. Jutro, minus vani, vi žurite na posao… a anlaser samo “krrr-krrr” i stane. Nije to rijedak scenarij. Statistike su brutalno jasne: loša starter baterija stoji iza oko 44,9 % svih kvarova na cesti**, a kod električnih vozila ide i do 50,5 %**. Dakle, pola šlepera kojeg vidite na autoputu zapravo vuče – lošu bateriju.
Ja sam svojedobno ignorirao prvo sporo okretanje anlasera na jednom Škodinom modelu. “Ma bit će hladnoća…” mislio sam. Dva tjedna kasnije, naravno, auto me ostavio pred zgradom. Nedjelja, kiša, trgovine zatvorene. Tipična škola života za 0 €… i jednu novu bateriju.
Što bih danas napravio drugačije kod Kamiqa?
Prvo, tu i tamo provjerio napon i kapacitet baterije, bilo kod lokalnog električara ili samim multimetrom. Dvije minute posla.
Drugo, bacio pogled na klemne i masu — oksidacija i onaj labav minus kabel znaju pojačati problem do razine “ne pali nikako”.
I najvažnije: *ne čekati*. Čim osjetite da anlaser “vrti kao usporeni film”, mijenjajte originalnu bateriju. Bez filozofije, bez odgađanja.
Na kraju dana, bolje je potrošiti nešto novca na novu bateriju, nego pola živaca na šlep, kašnjenje i objašnjavanje šefu zašto opet niste došli na vrijeme.