BMW E90 je sjajan za vožnju, ali vlasnici brzo shvate da se isti kvarovi stalno ponavljaju, posebno na starijim i više voženim autima.
Najčešći problemi na BMW‑u E90 su: pucanje plastične ekspanzijske posude i vodene pumpe, kvar termostata, problemi s ubrizgavačima i visokotlačnom pumpom, loš modul svjećica, kvarovi na senzoru radilice/bregaste, otkazivanje elektronike brave i regulatora prozora te istrošene prednje vilice i gumeni ovjesni dijelovi.
U nastavku objašnjavam kako svaki od tih kvarova prepoznati na vrijeme i koliko realno košta popravak.
Kvarovi električnog sustava (baterija, alternator, anlaser, ključna elektronika)
Ako si vlasnik E90, prije ili kasnije dođeš do istog pitanja: *“Zašto mi auto radi kao da je mamuran?”* Vrlo često odgovor leži u — struji.
Krenimo od baterije. E90 voli struju kao novi iPhone. Kratke relacije po gradu, gužva na Slavonskoj, klima, grijanje sjedala, muzika na Jutarnjem… i nova baterija koja bi trebala trajati godinama odjednom klekne za dvije. Dobra AGM ili klasična, plus pravilno kodiranje auta, realno te izađu oko 150–200 € — ali ako to preskočiš, elektronika počne “luditi”: poruke o greškama, čudni reseti, pa čak i problemi s mijenjanjem brzina.
Alternator je druga priča. Kad krene lagano dimljenje farova, zasvijetli akumulator na tabli, pa ti auto usred vožnje izgubi snagu… to je on. Imao sam slučaj da je frendu E90 stao na naplatnim kućicama kod Lučkog — alternator se jednostavno pozdravio. Račun? Negdje između 300 i 600 €, ovisno je li ideš na novi, reparirani ili “našao sam jedan preko oglasa, kaže čovjek da je dobar”.
Starter je onaj tihi krivac zimi. Okreneš ključ, motor vergla sporo, kao da razmišlja hoće li se uopće probuditi. Ako baterija nije problem, vrlo vjerojatno je anlaser. Tu si okvirno na 200–500 €, ali bolje to riješiti nego svako jutro igrati loto na parkingu.
I na kraju — ključ. Koliko puta sam vidio ljude kako psuju elektroniku BMW‑a, a zapravo je baterija u ključu od par eura. Ako ti auto loše otključava ili se ne javlja na start/stop gumb, prvo promijeni tu sitnicu. Nekad je najjeftiniji kvar i najpametniji početak.
Slabe točke motora (ubrizgivači, visokotlačna pumpa goriva, VANOS, ležajevi radilice)
Ispod onog poznatog E90 „kljuna“ ne krije se samo dobar osjećaj u vožnji, nego i par tipičnih mina na motoru.
Nisu sve bombe, ali vrijedi ih znati prije nego ostaviš pola plaće kod majstora.
Najčešće priče kreću s dizelima 316d i 320d.
Injektori. Auto na leru pleše kao da je subota navečer, u vožnji sitno trza, a na dijagnostici sve jasno kao dan.
Jedan novi injektor — oko 300 €. I sad pomnoži s četiri… Shvatiš zašto ljudi traže „provjerene“ majstore, a ne prvog na oglasniku.
Kod benzinca 325i/330i glavna zvijezda je visokotlačna pumpa.
Kad krene zezati, jutarnje paljenje se pretvori u lutriju: verglanje, gašenje na semaforu, neugodni pogledi iza tebe.
Popravak vrlo često preskoči 1.000 €, pogotovo ako se radi s originalnim dijelovima, ne s „no name“ s interneta.
VANOS je ona fina BMW-ova igra s fazama razvoda — kad radi, auto vuče glatko, kad ne radi, osjetiš rupu u snazi, kao da ga netko drži za branik.
Ovisno koliko je štete i što se sve mijenja, realno pričamo o 500–1.500 €.
A ležajevi radilice… to je već ruski rulet.
Dok su zdravi, ne misliš na njih.
Kad počnu kuckati i to ignoriraš, vrlo lako završiš na „generalci“ ili drugom motoru, lagano do 2.000 € i više.
Moj savjet, iz tuđih i vlastitih rana: ulje mijenjaj češće nego što piše u knjižici, slušaj motor bez muzike s radija, i čim osjetiš čudne vibracije ili trzaje — dijagnostika odmah.
Jeftinije je platiti sat vremena pregleda nego jedan injektor, a kamoli radilicu.
Sustav hlađenja i problemi s pregrijavanjem
Kod E90 većina vlasnika prije ili kasnije shvati da hlađenje motora nije “set and forget”.
Auto ti se izvana čini tip-top, a ispod haube — sauna.
Ovaj model je osjetljiv na termostat koji voli odustati bez najave, sitna curenja rashladne tekućine i hladnjak koji s godinama jednostavno više ne obavlja posao.
I onda krene horor: temperatura raste, plastike se kuhaju, glava motora pati… a račun lako ode u tisuće eura.
Kako to izgleda u praksi?
Jednom sam s prijateljem išao prema moru, klasična vikend gužva, klima radi, radio svira.
On kaže: “Čini mi se da nešto smrdi na vruće.”
Pogledam — kazaljka gotovo na crvenom, na instrument tabli poruka upozorenja, ventilator urla kao fen na maksimumu.
Stali smo odmah, otvorili haubu, a posuda rashladne tekućine skoro prazna.
Spasilo ga je to što je reagirao na vrijeme.
Tu je ključ: kad temperatura krene previsoko ili se upali upozorenje, *nema filozofije* — staješ, gasiš motor i NE otvaraš čep ekspanzijske posude dok je sve još kipuće.
Tek kad se ohladi, provjeriš razinu rashladne tekućine.
Za svakodnevicu je dovoljno 30 sekundi pažnje:
- tu i tamo baci pogled na hladnjak i crijeva — vlažan trag ili slatkasti miris može značiti curenje
- gledaj i *prenisku* temperaturu: ako se kazaljka tvrdoglavo drži dolje, termostat je možda zapeo otvoren i motor se stalno hladi.
Rezultat? Veća potrošnja, slabiji rad, ulje se nikad kako treba ne zagrije.
Ukratko: E90 voli da mu s vremena na vrijeme podigneš haubu.
To je nekoliko minuta tvog vremena… ili nekoliko tisuća eura manje kod mehaničara.
Gubitak snage povezan s turbopunjačem na dizelskim modelima
Kad središ hlađenje motora, na E90 dizelima sljedeći kandidat za dizanje tlaka (tvog, ne motora) je turbina. Nije kvar od kojeg auto stane nasred ceste, ali dovoljno je iritantan da ti uništi volju za vožnjom.
Kako to izgleda u praksi? Auto povuče do nekih 1.800–2.000 okretaja, a onda — ništa. Kao da si prebacio s “sport” na “bicikl”. Kod pretjecanja imaš osjećaj da gaziš gas do poda, a auto se samo nagađa hoće li krenuti ili ne. Čuje se manji šum turbine, nema onog karakterističnog “puhanja”, reakcija na gas je tupa, a zna se javiti i lagano trzanje, kao da ECU svako malo odustane pa se predomisli.
Moj E90 je jednom na autocesti prema Zadru doslovno “umro” na pretjecajnoj. Nije stao, ali više nije išao kako treba — i to je puno gore, jer ti uzme povjerenje u auto. Nakon toga sam postao sitničav oko održavanja turbine.
Istina je dosadna, ali štedi novac:
- dobro ulje i redovite izmjene, bez razvlačenja intervala
- provjeri ima li ulja po spojevima crijeva i oko intercoolera
- baci oko na filter zraka; kad se pretvori u blato, turbina diše kroz slamku
- ako imaš OBD i neku aplikaciju (BimmerLink, MHD…), prati stvarni turbo tlak i ponašanje wastegatea
Kad turbina ode do kraja, priča više nije jeftina: nova ili reparirana te lako izađe 1.000–2.500 €, ovisno ideš li na original, zamjenski ili reparaciju kod lokalnog majstora.
Poanta? Turbina nije potrošni materijal kao metlice brisača — ali ako je zanemariš, počet će se ponašati upravo tako.
Automatski i SMG kvarovi prijenosa
Na većini E90 s automatikom ili SMG‑om problemi ne krenu spektakularno, nego tiho, gotovo pasivno-agresivno.
Prvo samo “čudan” šalt. Lagani trzaj pri kretanju. Kratko proklizavanje između druge i treće. Pa misliš: “Ma BMW je, tako to radi.”
Ja sam tako jednom ignorirao lagano cimanje pri ubacivanju u rikverc na jednom 330i. Dva mjeseca kasnije — šamar. Doslovno udarac u leđa pri svakoj promjeni brzine. Račun u servisu? Oko 3.500 € za generalnu obnovu mjenjača.
I onda shvatiš da je onaj prvi “mali” simptom bio zapravo vrisak za pomoć.
Kad počne preskakati brzine, šaltati s kašnjenjem ili odjednom “opaliti” kao da te netko gurne nogom u sjedalo, to više nije faza promatranja. To je faza “odvezi se ravno do majstora”.
Zvukovi su još gori. Škripa pri ubacivanju u D, zveckanje kao da je alat ostao u karteru, duboko krundanje kod laganog ubrzanja… To nije karakter, to je kvar.
Lampica mjenjača na tabli? To nije božićno drvce, to je upozorenje. Ako je vidiš, ne gasiš auto pa “budemo vidjeli sutra”, nego planiraš put do servisa.
Par stvari koje spašavaju živce i novčanik:
– ulje u mjenjaču nije “doživotno”, koliko god to BMW volio napisati u brošuri
– svako curenje ulja riješi odmah, prije nego ti pretvarač momenta ode u povijest
– kod SMG‑a posebno pazi na pregrijavanje i teško šaltanje; tamo račun vrlo lako preskoči 3.000 €
Ukratko: automatik na E90 može biti divan, ali nije tip koji voli da ga ignoriraš.
On ti vrlo pristojno najavi kad mu nešto ne paše — samo ga trebaš ozbiljno shvatiti.
Trošenje ovjesa (amortizeri, čahure, kuglasti zglobovi, upravljački sklopovi)
Većina E90 ne ode “na motor”, nego na podvozje. Motor radi, a auto se ponaša kao da je netko zamijenio BMW s napola mrtvim kombijem. I onda ljudi kažu: “Ma takvi su svi stari auti.” Nisu. To je ovjes koji viče za pomoć.
Najčešće prvo kleknu stražnji amortizeri i gumeni nosači pomoćnog okvira. Kad su svježi, auto se u zavoju nasloni, uhvati liniju i miran si. Kad se izrade, stražnji kraj počne lagano “surfati” — u bržem zavoju osjetiš da te auto više ne sluša nego pregovara.
Sprijeda je druga priča. Kugle ovjesa i ostali zglobovi. Kad krenu, dobiješ ono iritantno lupkanje preko ležećih policajaca, a volan pliva kao da ima pola sekunde kašnjenja. Okreneš ga, a auto razmišlja hoće li poslušati.
Ja sam jednom ignorirao to “malo lupkanje”. Rekao sam si: “Ma to je BMW, to sve nešto šušti.” Dva mjeseca kasnije, majstor mi je samo podigao auto, pokazao luft u kugli i pitao: “S ovim si vozio na autoputu?” Račun? Skoro 700 €. Mogao sam to riješiti ranije za pola toga.
Ako čuješ:
- škripanje i kucanje preko ležećih policajaca
- da auto “pleše” u kolotrazima ili pri kočenju
- da je vožnja po rupama postala *živčana*, tvrda, “tucka”
— to nije karakter, to je kvar.
Stražnji amortizeri su tipično 300–500 € s radom, ozbiljniji prednji popravci lako pređu 600 €. Najpametnije što možeš: jednom godišnje na dizalicu, kratka probna vožnja s dobrim mehaničarom i otvorena uši. Jeftinije je loviti prve simptome nego kasnije spašavati “brod koji tone”.
Uobičajena curenja ulja i kvarovi senzora (bregaste osovine, protoka zraka, termostata, tlačnih ventila)
Kod E90 ispod haube najčešće ne strada ono “veliko”, nego sitnice koje te polako deru po džepu. I živcima.
Turbo spojevi, recimo. Na autu izvana sve suho, a dolje po karteru masni tragovi… Klasično curkanje ulja na priključcima. Ako to ignoriraš, turbo se vozi na “suho” i snaga lagano pada — auto ne vuče kao prije, ali nemaš pojma zašto. Par novih dihtunga je par desetaka eura, a turbo kad ode… igraš se s računima od 600–1000 € bez da trepneš.
Senzori su posebna priča. Bregasta i MAF (onaj na usisu zraka) kad počnu glupirati, auto trzucka, pali se na dulje, potrošnja ode gore, a ti kriviš “loše gorivo”. Popravak ili zamjena obično stanu između 100 i 300 €, ovisno ideš li na original ili provjerenu zamjenu.
Jednom sam lovio takav problem tri tjedna — na kraju je bio samo neispravan MAF za 120 €, a ja sam već gledao injektore.
Termostat — mali komad plastike, ali odlučuje hoće li motor raditi na idealnih ~90 °C ili će stalno biti prehladan (veća potrošnja, lošije grijanje) ili prevruć. Pregrijavanje je kod ovih motora ruski rulet: jednom dobro prokuhaš i lako dođeš do puknute brtve glave.
Ventil tlaka ulja kad zakaže, najčešće ga čuješ prije nego što ga vidiš. Tupo lupkanje, pogotovo na toplom motoru, nije “BMW tako radi” nego poruka: *stani i provjeri tlak ulja*.
Najjednostavniji savjet? Svakih par tjedana:
- podigni haubu,
- pogledaj razinu ulja i antifriza,
- prođi rukom (s krpom) po spojevima oko turbine i poklopca ventila.
Što ranije skužiš curenje, to manje plaćaš — i duže uživaš u tom rednom šesticu bez drame.